Šiljatonogi vrganj (Boletus appendiculatus) je odlična gljiva koja je pogodna za mnoge načine pripreme (može se sušiti). Raste od druge polovice proljeća do početka jeseni po bjelogoričnim šumama. Najčešće se pronalazi uz drveća bukve i hrasta, makar se može naći i pokraj breza ili lipe. Pošto dobro podnosi sušna razdoblja može se naći i kad druge gljive ne rastu.
Klobuk je mesnat i baršunast, makar može biti i hrapav na dodir. kod mladih primjeraka vrganja je ispupčen, dok se kasnije ispruži, te može biti širine od 6 do 18 cm. Boja mu je kestenjasto-smeđa sa kožicom koja malo zna prelaziti preko ruba klobuka.
Listići (trusište) mogu biti dužine do 2 cm i prirasli su uz stručak. Na dodir poplave, te kod mladih primjeraka su žute boje, dok kasnije kako gljiva stari poprimaju maslinastu nijansu. Pore su im vrlo sitne i limun-žute boje, te na nekim mjestima imaju smečkaste mrlje.
Stručak je valjkastog oblika sa laganim zadebljanjem prema dnu, i bazom koja je duboko u zemlji. Može narasti visine od 15 cm i debljine do 4 cm. U gornjem je dijelu stručak žute boje, dok na donjoj strani prelazi u žuto-smeđu sa smečkastim mrljama. Prekriven je sa mrežicom koja je sitna i žute boje, i najviše je zamjetna na gornjem dijelu stručka, dok je na donjerm dijelu smečkasta i polagano se gubi.
Meso vrganja ima ugodan miris i okus. Tvrdo je i čvrsto, posebno u stručku. U stručku je meso na prerezu bijelo-žute do bjelo-smeđe, dok je u klobuku bijelo-žute boje.
Šiljatonogog vrganja (Boletus appendiculatus) je moguće zamijeniti sa jestivim Fechtnerovim vrganjem (Boletus fechtneri), no on za razliku ima srebrno-bijelu presvlaku na klobuku, i sa jestivom Lažnom kraljevkom (Boletus pseudoregius), koja se može prepoznati po ružičasto-crvenom klobuku.
