Velika sunčanica (Macrolepiota procera) dok je mlada ima klobuk koji je smeđe boje i okruglog oblika sa ispupčenjem koje je uočljivo. Kasnije se otvori, na kraju i izravna, dok je ispupčenje još uočljivo. Može biti širine do 30 cm, pokriveno ljuskama, koje su nepravilne, smeđe ili sivosmeđe boje, i daju se ljuštiti. Na sredini je gladak.
Listići gljive su odvojeni od stručka, široki, gusti, bijele su boje, i dok su gljive već stare potamni im oštrica.
Stručak je na dnu gomoljasto zadebljan i šupalj. Sivo je prošaran sa bijelom pozadinom (to je radi kožice koja popuca). Na njemu se nalazi prsten koji je širok i da se pomicati. Prsten je na gornjoj strani bijel sa ponekom ljuskicom, a na donjoj je smećkast.
Meso gljive je blagog okusa i ugodnog mirisa, dok je tvrdo i žilavo na stručku. Meso je bijele boje.
Velika sunčanica (Macrolepiota procera) raste u ljeti i jeseni, najčešće u bjelogoričnim šumama te po njezinim rubovima (zna se naći i po livadama). Najpoznatija je jestiva gljiva, te zbog svoje veličine ju nije problem uočiti na velikim udaljenostima. Preporučuje se jesti samo klobuk, stručak je inače pretvrd, i to pohanu ili prženu.
