Trbušasta puhara (Calvatia utriformis) je jestiva i od davno znana kao i ljekovita gljiva. Dobra je za ozljede i oderotine na koži radi svojih antibakterijskih svojstva. Raste od proljeća do jeseni, po vlažnim livadama ili pašnjacima, te po šumskim stazama. Najčešće se pronalazi odmah poslje jake kiše po travnatim površinama.
Klobuk (tijelo) je loptastog oblika, i bez vidljivog stručka. Vanjska ovojnica je prljavo bijele boje, a kako gljiva stari prelazi na sivu i svijetlo-smeđu. Tijelo naraste širine i visine do 20 cm, te se na njemu pojaljuju izbočine (kvrge).
Listići (trusište) se nalaze unutar vanjske ovojnice. Kod mladih gljiva su bijele, a starenjem poprimaju maslinastu boju, da bi se na kraju pretvorili u smeđu masu. Kako spore sazrijevaju, na gornjem dijelu tijela nastaje otvor iz kojeg spore izlaze.
Gljiva pravog stručka zapravo niti nema, nego samo neplodni nastavak koji je veza između gljive i tla.
Meso je kod mladih primjeraka bijelo i kompaktno (kao kod mladog sira), te kako gljiva stari postaje maslinasto-zeleno i spužvasto, da bi se na kraju pretvorilo u prah. Preporučuje se da se kod pripreme meso ne čuva duže vrijeme, već se odmah pripravlja dok je još svježe, ali prije je potrebno oguliti vanjski sloj.
Trbušastu puharu (Calvatia utriformis) je moguće zamijeniti sa jestivom Calvatia cyathiformis.