Bukovača (Pleurotus ostreatus) ima klobuk širine 5 do 20 cm. Ima ispupčeni oblik, te je gladak i bez sjaja. Kod mladih primjeraka boja je uglavnom tamnosmeđa ili smeđoljubičasta, te kako gljiva stari postaje svjetlija, i tako varira od žućkaste, sive do sivo-smeđe. Rub kod klobuka je debeo i mestnat, te malo vijugav i uvijen.
Listići kod gljive prirastaju uz stručak, i duboko se spuštaju niz njega. Široki su, gusti i bijele boje. Stručak se spaja sa ostalim stručcima ove gljive, tako da gljive rastu u grm (busenasto). Kratak je, pun i postrance, te je bijele boje.
Meso gljive ima ugodan miris i okus. Kod klobuka je bijele boje. Starije gljive imaju meso koje je vlaknasto i pomalo žilavo. Bukovača (Pleurotus ostreatus) raste u kasnu jesen i zimu, često na listopadnom drveću (posebno voli bukvu), i nešto rijeđe na crnogoričnom. Može se uzgajati i u kontroliranim uvjetima kod kuće. Ovo je inače jako dobra jestiva gljiva koja je i ljekovita (smanjuje masnoću i šećer u krvi).
Zamjena je jedino moguća sa Brijestovačom (Pleurotus sapidus) koja je isto tako jestiva i jako dobre kvalitete. Sa otrovnim gljivama se zamijeniti goto ne može jer Bukovača raste, za razliku od otrovnih, i zimi kad inače u šumi ima malo gljiva, te raste na drveću i panjevima.
