Borov vrganj (Boletus pinophilus) je jestiva gljiva i možda među najboljim vrganjima. Pogodan za sve načine pripremanja i konzerviranja, opojnog okusa i arome. Među najvećim je plemenitim vrganjima (spominje se da može narasti do 3 kilograma). Najraniji je vrganj u godini, i javlja se već u proljeće u manjim kolićinama, dok ga se više može naći u jesen pa sve do početka zime. Makar se pronalazi čak i ljeti nakon obilnih kiša. Osim uz borove, nalazi se i po bjelogoričnim šumama, najčešće uz stabla kestena, bukve ili hrasta.
Klobuk je crveno-ljubičaste ili crveno-smeđe boje sa mogučim ružičastim nijansama. Debeo je, mesnat, i pravilnog oblika, širine 10 do 35 cm. Kod mladih gljiva je poluguklastog, te kasnije ispupčano ispruženog oblika.
Listići (trusište) su kod mladih primjeraka blijedo-žute, dok su kod starijih maslinasto-zelene boje. Dužine su do 3 cm, te na dodir mijenjaju boju (u tamniju nijansu).
Stručak je debeo i tvrdi, sa zadebljanjem na dnu. Bijele je boje, i prekriven gotovo cijelom dužinom, bijelom mrežicom koja na dnu može biti smečkaste ili crvenkaste boje. Stručak može narasti visine do 15 cm i širine do 8 cm, te na dodir ne mijenja boju.
Meso vrganja ima okus i miris koji su vrlo ugodni i aromatični, pogotovo okus koji podsjeća na lješnjake.
Borov vrganj (Boletus pinophilus) je moguće zamijeniti sa Crnim vrganjem (Boletus aereus), a razlika je u boji klobuka, koja je crno-smeđa kod Crnog vrganja.
