Lirski subjekt
Lirski subjekt
Lirika ili lirsko pjesništvo skupni je naziv za pjesnička djela u kojima se na emotivno topao i suosjećajan način neposredno izražava čovjekov doživljaj života i svijeta, ali i samoga sebe u svijetu.
Lirsko pjesništvo najsažetiji je oblik umjetnosti riječi. Lirske pjesme po pravilu su zgusnute, sažete, u malo riječi puno toga kažu, potiču nas na razmišljanje i pobuđuju naše osjećaje.
Lirsko pjesništvo izražava i u čitatelju pobuđuje raznolike osjećaje i misli. Sve je to iskaz bogatoga emocionalnog (osjećajnog), psihičkog (duševnog) i intelektualnog pjesnikova života. Za pjesnički jezik možemo reći da je prožet emocionalnošću.
Osjećaji o kojima pjevaju i izražavaju ih pjesnici u lirskim pjesmama mogu bitiintimni kada je riječ o najosobnijim pjesnikovim osjećajima ili opći kad je riječ o općeljudskim osjećajima. Po svojoj prirodi osjećaji su ljubavni, rodoljubni, socijalni, humanistički.
U lirskom pjesništvu dolazi do izražaja i pjesnikov misaoni svijet. Svoje spoznaje o životu pjesnici prenose u sažeto izrečene misli koje čitatelja pobuđuju na razmišljanje. Premda misli prevladavaju u misaonom (refleksivnom) i duhovnom (vjerskom) pjesništvu, one se javljaju i u drugim lirskim pjesničkim vrstama.
Slikovitost i ritmičnost dva su najizrazitija svojstva pjesničkog jezika. U lirskoj su pjesmi pjesnička slika, odnosno nizovi pjesničkih slika, njezin temelj. Pjesnička slika je zgusnut pjesnički izraz kojim je dočarana neka pojedinost koja se može vidjeti (vizualna slika), čuti (akustička slika), dodirnuti (taktilna slika), okusiti (gustativna slika) ili omirisati (olfaktivna slika).
Slikama se stvaraju bogate i raznolike vizualne predodžbe pojedinih motiva, no slikama se i produbljuju dojmovi i pobuđuje mašta. Pjesničke slike stvaraju se deskripcijom (opisom), u kojemu posebnu ulogu imaju brižljivo izabrani atributi i epiteti.
Lirska pjesma zbog sažetosti svoga izraza i kratkoće oblika zahtijeva posebnu kompoziciju. Kompozicija je način na koji se motivi lirske pjesme međusobno povezuju u određene cjeline. Najuočljivija kompozicijska cjelina svake pjesme je strofa.
Kompozicijsku jedinicu čini i stih, koji je temeljna podloga pjesme. Na kompoziciju osim strofne organizacije utječe i način na koji se nižu motivi u lirskoj pjesmi. Može to biti redoslijed po analogiji (srodnosti) motiva, po kontrastu ili suprotnosti motiva, no motivi se mogu redati i po slobodnim predodžbama.
Kompozicija pjesme pridonosi i njezinu ritmu, a ritmičnost je jedna od temeljnih značajki pjesničkog izraza. Ritam izvire iz određene pravilnosti u gradnji stiha. U vezanim stihovima to je pravilna izmjena dugih i kratkih, odnosno naglašenih i nenaglašenih slogova. Ritam slobodnih stihova ovisi o duljini stiha, posebnom poretku riječi, ponavljanjima, nabrajanjima i sl. I u vezanim i u slobodnim stihovima, na ritam utječu i opkoračenja (prenošenja dijelova stiha iz jednog stiha u drugi).
Vrlo je značajna i uloga stanke, odnosno cezure u stihovima. Po svojim obilježjima ritam u lirskoj pjesmi može biti brz, spor, ujednačen, smiren, uznemiren. Ritmom se izražava i naglašuje osjećajno ili misaono obilježje pjesme. To znači da veseloj pjesmi pogoduje brži ritam, a tužnoj sporiji ritam.
Lirski subjekt je naziv za ono unutrašnje "ja" koje svojim govorom gradi pjesmu i u njoj izražava svoju duševnost. Često je to sam pjesnik, ali može biti i neka druga osoba, ili čak neko neidentificirano unutarnje biće pjesme. Često je to "ja" i gramatički prisutno u pjesmi (kao prvo lice jednine).
Lirski subjekt
