Razvoj televizije
Razvoj televizije
Od 1939. godine i Svjetskog sajma na kojem je predstavljen prvi komercijalni TV prijemnik, televizija polako zamjenjuje radio kao osnovni izvor informacija. Godina 40-tih i 50-tih razvijaju se crno-bijeli TV standardi (Iconoscope,Image Orthicon,Vidicon, Plubicon), a revolucija se događa krajem 1950-tih pojavom televizije u boji i video vrpce.
Razvoj tranzistora i integriranih krugova tijeko 70-tih omogućuje pretvorbu analognog u digitalni signal i počinju se javljati prve ideje o digitalnoj televiziji.
Polako prelazimo iz analognog u djelomično digitalni svijet razmjene i obrade informacija. Stoga i televizija postaje sve "digitalnija". Proizvođači ulažu mnogo novca u razvoj novih televizijskih sustava, ali i diktiraju standarde za sve novopridošle u ovu granu industrije (npr. Panasonic, Sony, Hitachi,Philips…).
Razmotrimo li Sony Future Display Trinitron kao tipičan primjer suvremenog hi-tech televizora uočavamo osnovne karakteristike današnjih televizora. Ravan širokoekranski (16:9) TV, PC ulazi, SmartLink (dvostrana komunikacija između TV i videa), Dolby Pro Logic i Sony Virtual Dolby surround sustavi. Emitiranje programa vrši se preko Direct Broadcast Satelite (DBS), potpuno digitalnog sustava.
Krajem 1999. u SAD-u 55 DTV stanica stalno emitira program, 25 eksperimentalno, a 200 ima dozvolu za emitiranje. Kablovska TV također kreće digitalno (10 MBps).
Budućnost televizije je u Data broadcastingu (brzina 20 Mbps, na 6 MHz bandwidtha), odnosno dolazi do integracije TV i Interneta. Emitiranje će se vršiti vjerojatno putem streamova (download filmova, glazbe i informacija). Nestanak fizičkih mediji za zapis podataka, svi podaci će se nalaziti na mreži.
Daljnje usavršavanje reproducirane slike 3D, hologrami ili: "Zašto se zamarati s reprodukcijom slike, emitirajmo sliku direktno u mozak?"
Razvoj televizije
