Ples ritmova
NA RADIONICE Ples pet ritmova Silvije Tomčik Kelly dolaze različiti i vođeni različitim motivima – ljudi koji obožavaju plesati i ljudi koji mrze plesati.
– Ovaj ples mogu doista plesati svi. Nema nikakvih limita, svatko radi na drugačiji način, onako kako osjeća i može. Ako je trudnica kretat će se sporije, ako je u poznim godinama naći će svoj izraz…. Dolaze nam od tinejdžera do umirovljenika. To nije Ples sa zvijezdama. Život je nekad miran, nekad kaotičan, stresan, napet… svaki od tih ritmova nam pomaže da se u raznim situacijama u životu nastavimo kretati, da nas ništa ne zaustavi, da budemo jači, fleksibilniji. Mnogi ovdje uče više biti u kontaktu sa svojim tijelom i sa samim sobom. To mijenja puno stvari, jer ljudi u kriznim situacijama često odmah idu u glavu i tamo traže rješenje, dok ovdje učimo kako da u kriznim situacijama budemo bliže životinjama – da se spustimo bliže zemlji, u svoje noge, da ne idemo ravno u glavu. Plešući počinjemo više vjerovati impulsima.
Osim toga, ljudi ovdje redovito počnu više prihvaćati njihovo tijelo, ne kako ono izgleda, ne kako pleše, nego kako je biti u tom tijelu – govori Tomčik Kelly.Može i bez filozofijeI dok mnogi na radionice pet ritmova dolaze isplesati emocije, nekima je to, ipak, samo novi, alternativni vid rekreacije.- Nije nužno da čovjek tome pristupi s nekim spiritualnim motivom. Ima ljudi koji jednostavno dođu promrdati tijelo, guzu, odmore se, izađu van življi, razgibaniji… Moj osobni izbor je to shvaćati kao životnu filozofiju, ali nije nužda za sve – dodaje Lucija Ana Glagolić.
