Nasilje među djecom u školi

Nasilje među djecom u školi

Nasilje među djecom u školama obuhvaća širok spektar agresivnih ponašanja koja se događaju među djecom, od rješavanja sukoba nasilnim putem, neprihvatljivog izražavanja ljutnje ili frustracije do ozbiljnih incidenata uz upotrebu oružja.

Osobito je zabrinjavajuće nasilništvo ili zlostavljajuće ponašanje djece koje je u engleskome govornom području poznato pod nazivom bullying.

Nasilništvo (bullying) karakteriziraju: namjera da se povrijedi drugu osobu, ponavljanje istog obrasca ponašanja u kojem je jedna strana žrtva, a druga nasilnik, te očita neuravnoteženost snaga (jači protiv slabijeg ili grupa protiv pojedinca).

Većina ljudi ima neka iskustva s okrutnim zadirkivanjem ili tiraniziranjem vršnjaka bilo iz svojih vlastitih školskih dana, bilo kroz školovanje svoje djece. No donedavno se dječje grubosti nisu smatrale društvenim ili problemom vrijednim medicinske pažnje.

Školskim zadirkivanjima i ponekad okrutnim dramama školskog dvorišta bavili su se uglavnom učitelji ili školski psiholozi. Mijenjanjem društvenih normi mijenjalo se i shvaćanje agresivnog, nasilnog i neprihvatljivog ponašanja među djecom i vršnjacima. Smatra se da je to svaka namjerna, opetovana, neizazvana zlouporaba moći sa svrhom nanošenja boli ili stresa drugoj osobi. Sve veća prisutnost nasilja u mnogim razvijenim industrijaliziranim društvima usmjerila je i veću pozornost na ponašanje i odnose u školi.

Nasilje među djecom u školi nastaje kada jedno ili više djece namjerno i opetovano verbalno, psihički, emocionalno ili fizički zlostavlja drugo dijete koje se nije u stanju braniti. Bullying može među odraslima proći nezamijećeno, ali dječji život može učniti mučnim i teškim.

Nasilje može biti verbalno, fizičko, društveno ili psihičko. Zlostavljanje se razlikuje od uobičajenog zadirkivanja, hrvanja, naguravanja ili školskih tuča. Ono uključuje stalno ponavljanje i nesrazmjer veličine, snage ili moći među upletenom djecom.

Školski nasilnik može imati moć, ne samo zato što je snažniji ili jači, nego i zbog toga što mu se pridružuju i druga djeca, često da bi tako zaštitila sebe. Školsko maltretiranje ponekad se teško uočava. Žrtve obično imaju problema u odnosima s drugom djecom ili učiteljima Često su baš zbog toga meta školskih nasilnika.

U školskom se nasilju najčešće radi o izrugivanju, provociranju, nadijevanju podrugljivih imena, širenju glasina i “tračeva”, omalovažavanju i odbacivanju iz grupe, no nerijetko se na to nadovezuje i fizičko zlostavljanje – od guranja, rušenja, udaranja, prijetnji, iznuđivanja, otimanja pa i do pravih razbojstava.

Okrutnost u školskoj sredini nije svojstvo samo nekih škola ili uzrasta – prisutna je i u osnovnim i u srednjim školama svih vrsta i usmjerenja, i u pretežito muškim i u ženskim razredima.

Radovi i istraživanja o okrutnostima prema vršnjacima poznata su iz različitih zemalja i kontinenata – od Evrope i Japana preko Australije do Sjedinjenih Američkih Država. U opsežnoj studiji o školskom zadirkivanju provedenoj u Velikoj Britaniji 27% učenika u osnovnim i 10% učenika u srednjim školama izjavilo je da je bilo barem jednom u tijeku jedne školske godine okrutno mučeno od strane vršnjaka.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo proveo je u Hrvatskoj u 2002. godini, na reprezentativnom uzroku učenika petih i sedmih razreda osnovnih i prvih razreda srednjih škola međunarodno istraživanje o zdravlju i ponašanju školske djece – Health Behaviour in School-aged Children, na ukupno 4397 učenika (2180 dječaka i 2217 djevojčica). Jedno od istraživanih područja učeničkog života bilo je i škola i školsko okruženje, a pitanja su uključivala i nasilje među djecom u školi.

Nasilje među djecom u školi