Letovi u svemir
Tog sunčanog jutra 1. veljače 2003. veliki sat u svemirskom centru John F. Kennedy u Cape Canaveralu na Floridi pokazivao je nekoliko minuta prije 9. Svemirska letjelica Columbia se nakon 16 dana izbivanja približavala atmosferi, a tehničari i znanstvenici su provjeravali posljednje parametre kako bi se uvjerili da je sve spremno za taj ključni trenutak povratka iz svemira – ulazak u atmosferu.
Još uvijek na visini of 60.000 metara i krećući se brzinom od 20.000 km/h, sedmero astronauta je od susreta s njihovim najbližima dijelilo još samo 16 minuta. Sat je otkucao 9 i tada je vrijeme stalo.
Što je uzrokovalo nesreću
Svemirska letjelica Columbia sa sedam astronauta lansirana je u 16-dnevnu misiju 16. siječnja 2003. radi servisiranja i popravka svemirskog teleskopa Hubblea. Ta je letjelica prije kobnog lansiranja ostvarila 28 letova, provela 301 dan u svemiru, obletjela 4808 orbita prešavši sveukupno 201,497.772 km. U posljednjem pohodu u svemir se raspala pri ulasku u orbitu. Uzrok nesreće je otpadanje komada toplinske zaštite, što je pri povratku u atmosferu za posljedicu imalo ulazak vrućeg zraka (cca. 1100 °C) u unutrašnjost letjelice te dovelo do katastrofe. Posadu su uz Ilana Ramona činili još Rick Husband, William McCool, Michael Anderson, David Brown, Kalpana Chawla, Laurel Clark.
Odjeknuo je snažan prasak, oglasio se zvuk alarma, a crvene svjetiljke na sofisticiranoj opremi svemirskog centra pokazivale su da nešto nije u redu. Prvo nevjerica, a onda šok. Nedugo potom dijelovi raspadnute letjelice počeli su padati na zemlju pokrivajući radijus od nekoliko stotina kilometara. Poginuli su svi članovi posade, a među njima i prvi izraelski astronaut Ilan Ramon.
Vojni pilot izraelskog zrakoplovstva i ratni heroj, Ramon se pridružio NASA-i 1997. godine kao stručnjak za korisnu nosivost. Kao prvi izraelski astronaut Ramon je ušao u povijest nacije koja nije krila ponos, a činjenica da je bio i najmlađi član posade Columbie dodatno je pojačala dojam. Njegova tragična smrt doživljena je, stoga, kao veliki nacionalni gubitak. Pokopan je uz najviše počasti, a na godišnjim komemoracijama uvijek je prisutan cijeli izraelski državni vrh.
Dio dnevnika u muzeju
“Imao je krasan karakter. Uvijek se iskreno zanimao za ljude oko sebe i okruženje u kojem živi. Bio je divan muž i brižan otac. Jednako je volio obitelj, posao i prijatelje, ali je uvijek povlačio granicu. Često je bio odsutan zbog posla, ali kad bi bio kod kuće, potpuno se posvećivao obitelji. Unatoč brojnim uspjesima i nagradama, bio je vrlo skroman i nikad ljude nije gledao svisoka“, opisuje za Jutarnji njegova supruga Rona Ramon.
Dva mjeseca nakon nesreće obavijestili su me iz NASA-e da su našli neke spise na hebrejskom. Bo je to dar s neba, prisjeća se Rona Ramon
Kad je Ramon prihvatio poziv NASA-e, Rona se s njihovo četvero djece preselila u Houston. Otvoreno priznaje kako je život uz njega zbog prirode posla zahtijevao mnoga odricanja. To i ne čudi, jer je za razliku od mnogih muževa koji na posao odlaze u urede, skladišta i tvornice njezin muž odlazio na posao u svemir. “Kao svaki vojni pilot, Ilan je radio za sigurnost države i znali smo da to sa sobom nosi razne opasnosti.
Međutim, naučimo s tim živjeti, nekako se naviknemo pa o tome i ne mislimo. To je posao koji zahtijeva mnogo potpore svih članova obitelji. Morala sam davati puno, ali puno sam i primila“, kaže Rona koja je početkom listopada, a u povodu obilježavanja 60. godišnjice postojanja Izraela, ustupila nacionalnom muzeju dio Ilanova dnevnika.
Priča o dnevniku već je obišla svijet. Dva mjeseca nakon eksplozije letjelice, indijanski tragač je, povijesne li ironije, u polju nedaleko od gradića Palestina u Teksasu naišao na svezak od 37 listova s logom NASA-e ispisanih na hebrejskom.
Ubrzo je postalo jasno da je riječ o Ilanovu dnevniku. Sama pomisao da je dnevnik prvo preživio ekstremno visoku temperaturu eksplozije, pa nepodnošljivu hladnoću atmosfere, a onda i izloženost suncu, kiši i mikroorganizmima u polju bila je zaprepašćujuća, a povratak dnevnika iz svemira u Izrael mnogi su ocijenili kao pravo čudo.
Obnovljeno 80 posto spisa
“Dva mjeseca nakon nesreće su me obavijestili iz NASA-e da su našli neke spise na hebrejskom. Isprva su mislili da su to tehničke upute koje je Ilan ponio sa sobom. Nisu znali o čemu je riječ pa su spise donijeli meni. Bio je to dar s neba. Cijelo tijelo mi je podrhtavalo kad sam čitala o njegovim osjećajima i mislima koje su mu prolazile kroz glavu u tim posljednjim trenucima“, prisjeća se Rona.
Tim forenzičara izraelske policije i restauratora muzeja intenzivno je radio na rekonstrukciji dnevnika. Koristeći najmoderniju tehnologiju stručnjaci su gotovo godinu dana spajali djeliće u cjelinu, nastojali obnoviti papire oštećene od vatre i nagrizene gljivicama te rekonstruirati tekst prvotno ispisan običnom karbonskom olovkom, a sada dobrim dijelom ispran od kiše.
U konačnici je obnovljeno 80 posto spisa. Od 37 stranica, čitljivo je njih 18 od kojih se dvije nalaze u muzeju u sklopu nedavno otvorene izložbe pod nazivom Plave i bijele stranice: dokumentiranje povijesti Izraela. Na jednoj stranici je molitva kidush koja se izgovara pri blagoslovu vina na šabat i koju si je Ilan upisao u dnevnik, a na drugoj je kratki opis jednog dana u svemiru.
“Dnevnik puta, petak“, stoji u zaglavlju. “Danas je možda prvi dan da sam uistinu osjetio da živim u svemiru. Postao sam čovjek koji živi i radi u svemiru. Kao u filmovima“, prvo je što je tog dana zapisao Ilan, a onda nastavio opisivati kako su se astronauti tog jutra probudili, obavili higijenu, popili kavu i sastali u kontrolnoj sobi koju u dnevniku naziva “obiteljskom“.
Ostale spašene stranice sadrže vrlo intimne i privatne detalje koji su ostali u posjedu supruge. “Pisao je što je osjećao tamo gore: o usamljenosti, doživljajima, ponosu i što je za njega značilo biti dio tima. Pisao je kako smo mu puno nedostajali i kako bi želio da smo s njim gore. Puno, puno ljubavi“, opisala je kratko Rona što se nalazi u tom privatnom dijelu dnevnika.
Ponio i svitak Tore
Danas je možda prvi dan da sam uistinu osjetio da živim u svemiru. Postao sam čovjek koji živi i radi u svemiru, zapisao je u svoj dnevnik Ilan Ramon
Ilan nije bio religiozan, kaže Rona, ali je čuvao židovske običaje i u orbiti. “Kad se preselio u Ameriku, odlučio je čuvati tradiciju. To obično tako biva kad Židovi odu u inozemstvo pa se imaju potrebu na taj način povezati s korijenima”, kaže Rona.
Osim molitve, Ilan je sa sobom u svemir ponio i svitak Tore spašen iz koncentracijskog logora Bergen-Belsen koju je dobio na poklon od jednog rabina, čašu za blagoslov vina i mezuzu. Kažu da je naručivao košer jela te se prije odlaska na misiju savjetovao s rabinima o pravilnom održavanju vjerskih propisa, pogotovo šabata koji u svemiru nastupa u drukčijim razmacima nego na zemlji.
Uz vjerske predmete, Ilan je u orbitu ponio pjesme svoje žene, pisma sinova, obiteljske fotografije te crtež “Mjesečeva površina” kojie nacrtao dječak Peter Ginz prije nego što je ubijen u Auschwitzu. Astronautove majka i baka su i same preživjele holokaust pa je Ilan bio posebno osjetljiv na to razdoblje.
Na pitanje što ju je navelo da pokaže dnevnik javnosti, Rona kaže da je sve počelo s pričom o potrebi očuvanja ostataka. “Svi su puno radili na tome, i policija i izraelski muzej koji je ustupio svoje stručnjake. Radili su dan i noć.
Tad su me obavijestili o nadolazećoj izložbi državnih dokumenata koja se organizira u muzeju povodom obilježavanja 60. obljetnice postojanja Izraela pa sam odlučila u tome sudjelovati. Bila je to čast“, izjavila je Rona.
