Arapska kultura
Arapska kultura
Doprinos Arapa razvoju europske filozofije u vidu očuvanja i prijenosa antičke grčke filozofijske baštine danas je opće mjesto. No ako se upitamo zašto je bilo tako, onda treba reći da se tu ne radi samo o pukom faktografskom fenomenu. Naprotiv, taj faktografski fenomen bio je moguć stoga što je filozofija u svom mediju arapskog jezika — kako kaže već navedeni citat iz djela Dimitrija Gutasa — zajamčila univerzalnost grčke (znanstvene i) filozofijske misli. U arapskome je jeziku filozofija kao grčko čedo prvi put potvrdila svoju univerzalnost, što je — u konačnici — omogućilo njezin transfer u svijet latinskog kršćanstva.
>>Arapska magija
>>ALAH AKBAR – ALLAHU EKBER
Univerzalnost filozofije taj je svijet raspoznao upravo u arapskoj filozofijskoj baštini, kako u arapskim prijevodima grčkih djela, tako i u njihovim razradbama. Arapi su bili ti koju su ju definitivno i u cjelini uključili u religijskom objavom bitno definiran kontekst. Učinivši to u kontekstu islama, oni su pokazali da je to moguće i u kontekstu kršćanstva. A mehanizam toga transfera bio je u mnogomu nalik onome što je Gutaš nazvao pokretom prevođenja, zahvaljujući kojem je filozofija kao proizvod grčke kulture svoj život obnovila u arapskoj kulturi. To se zbilo u Španjolskoj, gdje je kršćanska rekonkvista, protjeravši arapske osvajače Španjolske, zatekla arapsku intelektualnu baštinu, neizmjerno bogato sedmostoljet-no nasljeðe blistave arapske kulture na tlu Europe. Kršćanski Toledo je u Španjolskoj tako u mnogomu postao ono što je abasid-ski Bagdad bio za arapski halifat. Još prije rekonkviste, još prije pokretanja sustavnog prevoðenja arapskih prijevoda grčkih tekstova i izvornih tekstova arapskih mislilaca (kojemu je središte bila tzv. Toledska prevodilačka škola), na tlu Španjolske odvijala se u svakom pogledu intenzivna komunikacija izmeðu muslimana i kršćana, koja je imala i značajnu intelektualnu dimenziju. Stoga nije čudno što je biskup Rajmund, kad je koncem XI. stoljeća rekonkvistom u ruke kršćana vraćen Toledo, pokrenuo ono što je postalo poznato kao Toledska škola prevoðenja. A slično je bilo i u Barceloni i Sevilli. U toledsko i druga prevodilačka središta na tlu Španjolske dolazili su Židovi, španjolski kršćani i kršćani iz drugih europskih zemalja (uključujući i Hermana Dalmatinca, koji je bio u skupini prevodilaca zaduženih za prvi latinski prijevod Qurana) sustavno raditi na prevoðenju arapskih rukopisa. Zahvaljujući tom sustavnom trudu, arapsko znanstvo — zajedno s njegovim osloncem na kasno-antičko i antičko grčko znanstvo — "preplavilo je i oplodilo Europu", kako kaže Francesco Gabrieli. Dostatan je jedan primjer da se shvati važnost toga procesa. Do toga su doba tek jedan ili dva Aristotelova teksta bili očuvani poslije pada Rimskoga carstva, da bi zahvaljujući u latinski prevedenim arapskim prijevodima dostupan postao cjeloviti Organon, što je bilo u začetku dijalektičke revolucije takozvane logicae novae. Na isti je način latinski svijet upoznao druga Aristotelova djela, kao što su Fizika i Metafizika, Averroesove komentare njegovih glavnih djela, izvorna djela arapskih mislilaca i znanstvenika kao što su Avicenna, Al-Kindl, Ibn Bagga, Al-Gazall, Ar-RazI, Al-Hwarizml, Al-FarganI, i drugi.(Preuzeto iz knjige Kako je filozofija govorila arapski Danijela Bučana)
