Morski psi postoje već 400 milijuna godina, a neke današnje vrste toliko nalikuju svojim pretcima da se s pravom nazivaju živim fosilima. Formiranje većine današnjih vrsta morskih pasa je završeno prije 63 miliona godina.
To je ujedno i vrijeme nestanka dinosaura, koje su morski psi ipak preživjeli, zahvaljujući svojoj fiziološkoj i ekološkoj adaptaciji promjenama u okolišu bez nekih većih promjena u njihovoj osnovnoj morfologiji.
Od vrsta koje su do danas izumrle zasigurno je najpoznatiji Carcharodon megalodon, predak današnje velike bijele psine, koji je nestao prije 11 tisuća godina. Pretpostavljalo se da je bio dug do 30 m i težak 50 tona, ali novije teorije smatraju da nije bio veći od nekih 13 metara dužine.
Morski psi spadaju u hrskavične ribe i zajedno sa ražama čine 3 % svih riba dok ostalih 97 % otpada na koštunjave ribe. Osnovna razlika je u tome da koštunjače imaju kostur, tj. skelet načinjen od pravih kostiju, dok je kod hrskavičnih riba skelet napravljen od hrskavice. Upravo je to razlog što nema pravih fosila morskih pasa osim ostataka zubi i čeljusti u kojima se nalazi određena količina kalcija, koji je osnovni element pravih kostiju.
Danas je u svijetu poznato 400-tinjak vrsta, od kojih je 29 vrsta zabilježeno i u Jadranskom moru. Suprotno uvriježenom mišljenju da su svi morski psi ogromni, većina vrsta je malena i ne prelazi 1,5 m. Primjerice, kostelj crnac, najmanja vrsta koja živi u Jadranu, prilikom rođenja ima tek 10-11 cm, a maksimalno u dužinu naraste do 80-ak centimetara. Ipak, i u Jadranu ima velikih vrsta od kojih je zasigurno najveća gorostasna psina, po veličini, nakon kitopsine, najveća riba u moru, koja može dosegnuti i 12 m dužine.
Ono po čemu svi pamte morske pse su zasigurno njihove čeljusti. Unutar čeljusti nalaze se zubi, koji nisu ništa drugo do modificirane i povećane kožne ljuske. Zubi se tijekom života odvajaju i pucaju, ali svi morski psi imaju savršen sustav zamjene, obzirom da se nestali zubi iz funkcionalnih redova nadomještaju nekim iz sljedećih, rezervnih, redova, kojih, u zavisnosti od vrste, može biti od 5-15. Neke vrste u prvoj godini života mijenjaju zube svakih 8 do 15 dana, dok se kasnije taj ciklus mijenja u jedanput mjesečno.
Različite vrste imaju i različite zube, čiji oblik objašnjava način hranjenja te plijen koji se lovi. Primjerice mladi primjerci psine dugonose (mako) imaju tanke dugačke zube koji im omogućavaju lov pelagičkih vrsta riba, dok stariji primjerci imaju dosta deblje i jače zube, jer im je i prehrana drugačija, obzirom da love iglune, tunje, te manje sisavce. Zubi velike bijele psine su široki, veliki i trokutasti, što im uz velike čeljusti omogućava kidanje i gutanje komada mesa teških i do 20-ak kila samo jednim ugrizom.
Većina morskih pasa rađa žive mlade koji se unutar utrobe majke hrane žumančanom kesicom ili modificiranom kesicom spojenom za maternicu majke. Osim na taj način nerođeni mladi se unutar maternice mogu hraniti i neoplođenim jajima, a također je poznat i tzv. materični kanibalizam gdje se još nerođeni mladi hrane svojom braćom i sestrama, te tako na svijet dolaze samo oni najjači.
Izvor: adriaticdiving.com
