Grad Petra
PETRA JE NAJDIVNIJE mjesto na svijetu – zapisao je Thomas Edward Lawrence, poznatiji kao Lawrence od Arabije, u svom djelu "Sedam stupova mudrosti".
Objašnjavajući tu svoju tvrdnju, Lawrence od Arabije je zapisao kako bi svaki opis mjesta izblijedio pred vlastitim doživljajem u susretu s Petrom. Bilo je to nekih stotinjak godina nakon što je švicarski arheolog Johann Ludwig Buckhardt putujući po Arabiji 1812. ponovno za Europljane otkrio Petru, tajanstveni grad Nabatejaca uklesan u stijene.
Petra, na arapskom al-Bitra, napušteni je grad na području današnjeg Jordana, a u vrijeme antike bio je glavni grad Nabatejaca. Poznata je upravo po svojim građevinama uklesanim u stijene, a 1985. ju je UNESCO uvrstio u popis mjesta koja se smatraju svjetskom kulturnom baštinom.
Na lokacijama Petre 1985. godine sniman je jedan od filmova iz serijala o Indiani Jonesu – "Posljednji križarski pohod". Od vremena križara pa sve do 1812. ni jedan Europljanin nije bio u Petri. Početkom 19. stoljeća još su samo pojedini znanstvenici naslućivali da bi negdje na Bliskom istoku mogao postojati legendarni grad uklesan u stijenama.
Petra se nalazi na pola puta od zaljeva Akaba prema Mrtvom moru na visini od 800 pa do 1350 metara iznad razine mora u širokoj kotlini u brdskom području Edoma. Strateški povoljan položaj na križanju više karavanskih putova koji su spajali Egipat sa Sirijom i južnu Arabiju s područjem Mediterana gradu je omogućio da u razdoblju od 5. stoljeća p.n.e. pa do 3. stoljeća naše ere bude važno trgovačko središte.
Petra je prije svega kontrolirala raskrižje na putu tamjana. Taj stari trgovački put vodio je od Jemena duž zapadne obale Arabije, a kod Petre se križao na sjeverozapadni odvojak prema Gazi i drugi koji je smjerom prema sjeveroistoku išao do Damaska.Uz povoljni geografski položaj, Petra je imala i skriven položaj među strmim stjenovitim zidovima okolnih bregova, ali i opskrbu vodom.
I danas se do mjesta može doći samo uskom stazom sa sjeverozapada ili stjenovitim klancem s istoka koji je dug oko 1,5 kilometara, a stijene između kojih se provlači dosežu visinu od 200 metara dok na najužem mjestu širina ne prelazi 2 metra. Duž stjenovitog zida klanca uklesan je žlijeb pokriven kamenim pločama kojima su Nabatejci dovodili u Petru vodu iz brdskih potoka.
Petra je stoga pružala sigurnost karavanama s juga Arabije koje su prenosile skupocjenu robu: začine i svilu iz Indije, bjelokost iz Afrike, bisere iz Crvenog mora ili tamjan s juga Arabije. Smola sa stabala tamjanove biljke (Boswellia sacra) bila je u antičkom svijetu vrlo cijenjena kao skupocjena žrtva bogovima, ali i kao lijek. Carine i posredovanje u trgovini donosili su Nabatejcima goleme prihode.
Povjesničari nikada nisu dokazali kako su Nabatejci nazivali svoj glavni grad. Stari zavjet spominje mjesto u Edomu imenom Sela (stijena, kamen). Grčki izvori navode pod imenom Petra, što također znači "stijena". Nabatejci su svoj glavni grad nazivali Reqem ili Reqmu, što znači "crveni", a moglo bi se tumačiti kao asocijacija na boje stijena koje okružuju Petru. Povijest grada uglavnom je vezana uz Nabatejce.
Biblija spominje Horite i Edomite kao prve stanovnike tog područja. Nakon što su Perzijanci osvojili Palestinu u 6. stoljeću p.n.e., oko 500. p.n.e iz unutrašnjosti Arabije stižu Nabatejci, semitski narod koji potiskuje Edomite. Od 3. stoljeća p.n.e. počinje rast i utjecaj Petre, te se oblikuje stabilna kraljevska vlast. Makabejci prvi spominju u svojim tekstovima kralja Aretasa I. u godini 168. p.n.e.
Njemu i njegovim nasljednicima uspjelo je oduprijeti se utjecaju ptolemejskog Egipta, ali i proširiti utjecaj Petre na područje koje je do tada bilo pod dinastijom Seleukida. U vrijeme kralja Aretasa III. (od 87. p.n.e. do 62. p.n.e.) osvajaju Damask, upleteni su u borbe za vlast u Judeji i opsjedaju Jeruzalem. Tada se na tom području pojavljuje Rim i napredovanje Petre se zaustavlja.
Još gotovo 200 godina Petra zadržava samoupravu, blagostanje raste, a broj stanovnika, prema procjenama, dosiže i do 40 tisuća. No, kada su poraženi od Rimljana u ključnoj bici 106. godine, Nabatejci potpadaju pod Rim i Petra postaje provincija Rimskog Carstva. Na pritisak i kontrolu Rimskog Carstva nadovezala su se dva razorna potresa (363. i 551. godine), a kad Arapi 663. osvajaju područje Petre, zadnji stanovnici napuštaju grad.
Danas je od veličansvenog grada Petre sačuvano oko 800 građevina i žrtvenika. Obilježeni su nabatejskim, helenističkim i rimskim utjecajima, a vrlo često se na samo jednom spomeniku mogu očitati stilski elementi sve tri kulture. Na izlasku iz kanjona koji s istočne strane ulazi u kotlinu Petre nalazi se najpoznatija građevina Petre, Khazne al-Firaun. Izraz "građevina" nije potpuno precizan, jer se kod očuvanih objekata u Petri ne radi o građenim spomenicima, nego o objektima koji su uklesani u stijene.
Beduini su je nazivali "Faraonska riznica", iako se ustvari radi o jednom od mnogih u stijenu uklesanih grobnica. Smatra se da je rađena u 2. stoljeću nove ere, u vrijeme cara Hadrijana. Na putu od ulaska u kotlinu prema centru Petre, s lijeve strane se nalazi izvrsno očuvan amfiteatar iz 1. stoljeća. I on je isklesan iz stijene. U 33 reda sjedala primao je oko 5000 gledatelja. Kod klesanja amfiteatra otvoreni su prilazi nizu grobnica koje su još ranije uklesane u stijene.
Amfiteatar su otkrili američki arheolozi 1961. godine. Sjeverno od amfiteatra izdiže se "kraljevski zid". Na oko pola visine stijene isklesano je više monumentalnih grobnica. Na izlasku s područja Petre nalazi se El-Deir. Leži visoko na brijegu i impresivan je ne samo zbog veličine nego i zbog činjenice da nije skriven među stijenama. Samo urna na vrhu ukrasnog okruglog hrama nad ulazom visoka je 9 metara.
Uz Nabatejsku kulturu i samu Petru vezuje se još jedna zanimljivost. Naime, Petru nazivaju i "Starim gradom igara na ploči", jer su tamo pronađeni dokazi o nekim od prvih igara na ploči, nalik šahu ili mlinu, i to u raznim varijacijama. Igraća mjesta, s izbušenim rupicama u stijenama uglavnom po rasporedu 4×12, pojavljuju se po čitavoj Petri i očito je da je igranje tih igara kod Nabatejaca bilo iznimno popularno.
Grad Petra
