PREDSJEDNIKA Južnoafričke republike Jacoba Zumu (68) dočekao je prije koji dan, kad je došao u posjet Britaniji, crveni tepih.
No, nakon što se njime prošetao očekujući ozbiljne političke razgovore, suočio se s vrućim naslovnicima novina koje su jedva dočekale podsjetiti na skandale koji ga okružuju, poput optužbi za korupciju, silovanje i seksualno zlostavljanje.
Nisu zaboravili ni na kontroverze dugogodišnjeg zimbabveanskog vođe Roberta Mugabea, kad je prošlog mjeseca slavio 86. rođendan u svojoj zemlji, gdje prosječni životni vijek još iznosi samo 45 godina.
Od sjevera do juga
Mnogi su se opet pitali zašto taj starac ne provede vrijeme koje mu je preostalo sa svojom obitelji. No, odgovor je već poznat. U jednoj ga je rečenici sažeo jedan od njegovih bliskih suradnika.
– U zimbabveanskoj kulturi kraljevi se mijenju samo kad umru, a Mugabe je kralj – objasnio je. To, čini se, misli i Mugabe. Iako se zaklinjao da je čovjeku vrijeme da se povuče s vlasti kad izgubi na izborima, Mugabe se predomislio. Samo Bog me može, poručio je, natjerati da odem s vlasti.
>>FOTOGALERIJA: AFRIKA I DIKTATORI
Time se Mugabe, koji je sada blijeda sjena nekadašnjeg revolucionarnog junaka, pridružio grupi afričkih vođa koje jedino smrt može prisiliti da odu s trona. Naime, ista praksa kao u sjevernoj Africi, gdje se politički metuzalemi kao Muamar Gadafi u Libiji i Hosni Mubarak u Egiptu, poput ljenjivaca grčevito drže pandžama za drvo moći, vrijedi i u tzv. crnoj Africi gdje Mugabe ni izdaleka nije izuzetak.
Takvi vladaju poput diktatora, a moć akumuliraju neprestanim obračunavanjem s opozicijom i proizvoljnim prekrojavanjima ustava kojim si “sređuju” imunitet, miču ograničenja mandata ili produljuju njihovo trajanje. Na izborima se nerijetko pojavljuju kao jedini kandidati i redovito pobjeđuju s golemim brojem glasova, dok su političke stranke, osim one na vlasti, često tabu-tema. Dok u jednoj ruci drže konce represije, drugom “peglaju” kartice i rastrošno troše nauštrb siromašnog naroda. Pod kontrolom drže i medije, nepotizam i korupcija su im drugo ime, a nerijetko šire glasine da su kanibali kako bi zastrašili protivnike.
Vječni vladari
Od 1997. kad je svrgnuo prethodnika, vlast u Republici Kongo drži Denis Sassou Nguesso (67). I on se, kao prošle godine umrli gabonski predsjednik Omar Bongo, našao pod istragom Francuza zbog sumnje da je pronevjerenim novcem iz državne riznice kupovao nekretnine u Francuskoj. Yoweri Museveni (66), pak, je tijekom godina na vlasti u Ugandi tek 2005. dopustio da se za predsjednika na izborima natječu i kandidati drugih političkih stranaka. Ne treba zaboraviti ni predsjednika Angole, Eduarda Dos Santosa (68) koji već desetljećima – točnije od 1979. – “ne uspijeva” riješiti korupciju niti smanjiti kontrolu nad medijima.
Ništa bolji nije ni 77-godišnji Paul Biya u Kamerunu (na vlasti od 1982.), kojega krasi epitet jednog od 20 najgorih svjetskih diktatora, kao i Blaise Compaore (59) u Burkini Faso gdje pola stanovnika još sumnja da se u slučaju smrti njegova prethodnika 1987. ipak nije radilo o “nesreći”.
MSWATI III. (42) Svaziland: Monarh koji sa 14 supruga ima već 23 djece
Mswati III. preuzeo je vlast kad mu je bilo samo 18 godina i šest dana te se odmah počeo ponašati u skladu s tradicijom te zemlje, prema kojoj se kralj, kako bi učvrstio odnose sa svim dijelovima države, mora ženiti sa ženama iz svakog klana u zemlji (njegov je otac imao oko 1000 unuka). U skladu s tim, trenutačno ima 14 supruga i 23 djece. Kao pravi kralj se ponaša i u drugim stvarima.
Zbog luksuznog života nekoliko je puta naišao na kritike, i to zbog kupnje ekstremno skupih automobila, što je riješio tako da je zabranio slikanje njegovih limenih ljubimaca, a ljudi nisu bili sretni ni s inozemnim shoppinzima koje je znao priuštiti svom haremu. Na otpor su naišli i njegovi prijedlozi o borbi protiv AIDS-a.
Širenje HIV-a pokušao je zaustaviti stavljanjem na snagu prastarog rituala koji je trebao ohrabriti ljude da se ne seksaju od 2001. do 2005., a zabranio je i spolne odnose mlađima od 18 godina (da bi to odmah prekršio jer se vjenčao sa 17-godišnjom djevojkom pa je morao platiti kaznu u vrijednosti jedne krave). Sporan je bio i njegov prijedlog rasprave o mogućnosti obilježavanja i steriliziranja osoba zaraženih HIV-om.
