Zdrav ko dren
Zdrav ko dren
U privatnu ordinaciju dr.Tatjane Kunštek-Kučande hipohondri, kaže, navrate tek povremeno.
– Imala sam pacijenata koji su prije dolaska kod mene obišli velik broj specijalista, no nisu bili zadovoljni nalazima jer su pokazali da su zdravi. Također ima i onih koji čak i ako dobiju nekakvu dijagnozu, a li im ja kažem da je to brzo rješivo, budu jako nezadovoljni. Njima izlječenje nije u interesu. Draže im je da imaju puno ozbiljnih dijagnoza koje će ih što više i što dulje okupirati i animirati – objašnjava dr. Kunštek-Kučanda koju smo pitali kako s takvim pacijentima postupa?
-Taktična sam, no nekako im dam do znanja da prvo sami sa sobom moraju raščistiti žele li se uistinu izliječiti ili ne. Ponekad me zbog toga i čudno gledaju, a često se može očekivati da će nakon mene potražiti nekog drugog liječnika u nadi da će napokon čuti ono što zapravo žele – odgovara, ali uz napomenu kako probleme svakog pacijenta treba shvatiti ozbiljno, jer i hipohondar može ozbiljno oboliti.
• Koliko često ste se tijekom karijere susretali s hipohondrijom? – Hipohondrija je izraženija nego što se misli zato što ljudi rijetko dođu i kažu: Imam hipohondriju i htio bih se liječiti. Puno češće dolaze zbog tjelesnih smetnji, odlaze na različite, uglavnom nepotrebne pretrage, mijenjaju liječnike, s kojima ubrzo nisu zadovoljni. Važan je napredak u terapiji kad je čovjek u stanju zauzeti stav prema svojoj hipohondriji i reći: Hipohondar sam i htio bih s tim izaći na kraj. Pomozite mi. Takvih je malo. • Koliko taj poremećaj može utjecati na čovjekov život? Koje su najteže posljedice? – Ne mora utjecaj biti negativan. Naš poznati pisac ispisao je sjajne stranice, među ostalim i zahvaljujući hipohondriji koju ima. Dobri će se ljudi šaliti na svoj račun, a drugi, manje dobri, u stanju su zlostavljati okolinu svojom bolešću. Najteža posljedica može biti izolacija od vanjskog svijeta i stanje vrlo slično teškoj shizofreniji ili psihotičnoj depresiji. • Kako liječite pacijente hipohondre? Je li poremećaj uopće izlječiv? – Uglavnom je neuspješno liječenje u ljudi koji sve vrijeme misle i vjeruju da je riječ o tjelesnoj bolesti koju treba liječiti lijekovima ili operacijom. Oni koji su u stanju razviti odnos prema hipohondriji, kod njih je moguće psihoterapijom postići izlječenje. Obično se tijekom terapije tematiziraju krive temeljne ideje u čovjeku. U to spadaju pitanja poput: U kojoj je mjeri patnja u životu neizbježna i jedina? Osjećaj krivnje vezan uz ugodu. Strah pred dobrim. Strah pred smrću. Ideja da se zna što je smrt i da smrt mora biti kraj. Budući da je hipohondrija jedan od načina na koji čovjek komunicira sa svijetom oko sebe i sa sobom, tijekom psihoterapije olakšava mu se da otkrije i druge načine komuniciranja. • Smatrate li da bi svi koji kod sebe prepoznaju neke simptome hipohondrije trebali potražiti psihološku pomoć? – Oni koje ona ograničava u svakodnevnom životu, koji osjećaju da im je život uzaludan i težak zbog smetnji vezanih uz nju, trebali bi započeti psihoterapiju jer nepotrebno pate. Oni pak koji su u stanju našaliti se s vlastitim stanjem, kojima je to nekakav izvor inspiracije, ne trebaju psihoterapiju. • Kako uopće prepoznati hipohondriju? – Hipohondar se obično žali na konkretnu, tjelesnu smetnju. Prođe sve pretrage i kad se ništa ne dijagnosticira, umjesto da je sretan, ostaje uvjeren da nisu obavljene sve potrebne pretrage ili da nisu sada dale rezultat, ali da će sigurno uskoro nalaz pokazati da je određeni organ bolestan. Liječnici obiteljske medicine ili obitelj obično postave tu dijagnozu.
Zdrav ko dren
