Pravilno disanje
DISANJE JE NAJVAŽNIJA funkcija za održavanje života, jer bez hrane se može izdržati tri tjedna, bez vode tri dana, a bez kisika samo tri minute, piše vita.revije.hr.
Disanje je nesvjesna radnja, postajemo ga svjesni tek kad je otežano. Disanje je izmjena plinova, kisika i ugljičnog dioksida, između vanjskog svijeta i stanica ljudskog tijela.
Ovu zadaću obavljaju pluća, čija je funkcija omogućiti pravilnu opskrbu organizma kisikom te ukloniti iz organizma nakupljeni ugljični dioksid. Da bi se izmjena plinova mogla odvijati, zrak kroz dišne putove ulazi u pluća, do plućnih mjehurića koji čine tzv. alveokapilarnu membranu čija je površina oko 70 m?.
Disanje se odvija u dvije faze:
1. Udah – aktivna faza pri čemu dolazi do izravnavanja ošita, čime se povlače donja rebra.
2. Izdah – pasivna faza disanja koja se događa bez naše volje, jer se ošit opušta i ponovno dobiva oblik polulopte.
Kontrolu disanja obavlja centar za disanje u produženoj moždini.
Dišete li pravilno?
Prilikom pravilnog disanja ramena miruju. Osnovni princip pravilnog disanja je kontrolirano bazalno disanje donjim dijelom prsnog koša, mirno disanje koje ne zahtijeva aktivni dišni rad, udah i izdah su kroz nos, a ruka položena u području gornjeg trbuha kontrolira pomicanje glavnog dišnog mišića (ošit) prema dolje. Ovim načinom disanja najčešće dišu muškarci, za razliku od žena, koje većinom dišu šireći postranično prsni koš, pa ovaj način disanja zovemo torakalno disanje. Oba načina osiguravaju dobru opskrbu kisikom cijelog organizma, u slučaju da su pluća zdrava. Ponekad se tijekom napora kod zdrave osobe, zbog nemogućnosti kontrole disanja, javlja osjećaj pritiska u prsima i "glad za zrakom", što je obično vezano uz gubitak kondicije ili povećanje tjelesne težine.
Izdah dulji od udaha
Kod plućnih bolesnika vježbe disanja zahtijevaju aktivni dišni rad i moraju se izmjenjivati s fazama opuštanja. Osnovni princip pravilnog disanja je dijafragmalno disanje s usnom preprekom: udah kroz nos uz kontrolu spuštanja ošita i napuhavanja trbuha ispod dlana koji smo položili na trbuh, a izdah je polagan kroz polustisnute usnice izgovarajući glas “f” ili “s”, dok potiskujemo dlanom trbušnu stijenku prema leđima. Tijekom vježbanja treba produljiti vrijeme izdaha, koji treba biti dva puta dulji od udaha. Ovaj način disanja treba koristiti kod svladavanja napora (penjanje uz stube, podizanje ili nošenje tereta).
Postranično širenje prsnog koša također je moguće izvesti uz pomoć posebne tehnike disanja koju kontroliramo dlanovima postavljenim na donja rebra. Počinje se s fazom izdaha kojom se zrak polako izdiše kroz usta, a dlanovima potiskuju rebra prema dolje. Kod udaha zadržava se jednaki pritisak dlanovima čime se pojača širenje bazalnih dijelova pluća. Moguća je i upotreba pojasa širine 12 cm i dužine oko 120 cm, koji se postavlja oko prsnog koša u visini donjih rebara, a sprijeda ga postavimo u križni položaj. U fazi izdaha pojas se steže oko prsnog koša čime produljujemo izdah, a prilikom udaha postupno popuštanje pojasa daje otpor širenju plućnih baza. Ovom tehnikom može se ventilirati samo jednu plućnu bazu.
Vježbe treba ponavljati najmanje dva puta dnevno, po tri serije od pet do deset udaha te svladavanje tehnike kontroliranog i dijafragmalnog disanja dovesti do automatizma, što znači disati "bez razmišljanja".
