BRANJE GLJIVA predstavlja omiljenu rekreaciju mnogih ljudi, no posljedice nestručnog gljivarenja mogu biti opasne po život.
Muhara (lat. Amanita muscaria) je prava ljepotica među gljivama i njen specifičan izgled dobro je poznat gotovo svima. Otrovni spojevi u muhari su muscimol, ibotenička kiselina i muskarin. Muscimol i ibotenička kiselina djeluju halucinogeno, dok muskarin izaziva tzv. muskarinski sindrom – slinjenje, znojenje, suzenje, mučninu i povraćanje.
Simptomi otrovanja muharom ovise o količini pojedenog mesa ove gljive te variraju od mučnine, povraćanja, bolova u trbuhu i poremećaja ponašanja sve do grčeva, kome i prestanka disanja. Iako je otrovanje muharom vrlo neugodno, najčešće nije smrtonosno jer se većina simptoma može ublažiti lijekovima.
Unatoč svojem prepoznatljivom obliku, u slučaju obilne kiše može se dogoditi da se bijele točkice isperu sa crvenog klobuka, nakon čega muhara podsjeća na jestivu blagvu. Izvor: plivazdravlje.hr