VJENČANI KUMOVI

Vjenčani kumovi

Kako ističe Zakonik kanonskoga prava (kan. 1055 i sljedeći), među krštenima ne može biti valjanoga ženidbenoga ugovora koji samim tim ne bi bio sakrament. Ženidba nastane privolom stranaka zakonito očitovanom između pravno sposobnih osoba koju ne može nadomjestiti nikakva ljudska vlast.

To znači da mladenci sami – zaručnica i zaručnik – uspostavljaju ženidbu, a vjenčani kum i drugi prisutni na vjenčanju su zapravo – svjedoci da je do toga čina – privole kojom muška osoba i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave ženidbu – i došlo.

Uobičajeno na vjenčanju mladenci uzimaju dva svjedoka. Vjenčani kum tj. svjedok na vjenčanju može biti i vjernik pravoslavac kršten u Pravoslavnoj Crkvi, kao i bilo koji drugi čovjek po odabiru onih koji sklapaju sakrament ženidbe, pa i nekršteni (dakle, bez sakramenata).

Odabir svjedoka na vjenčanju – vjenčanih kumova – jako je važan i iz praktičnih razloga, jer se i po našim krajevnim običajima od kumova očekuje da će pružati prijateljstvo i povezanost, kao i pomoć oženjenima da bi, vjerno obdržavajući i štiteći ženidbeni savez, danomice živjeli svetijim i potpunijim obiteljskim životom.

Uobičajeno svjedoke za ženidbu biraju sami zaručnica i zaručnik u krugu rodbine i prijatelja. Katolici biraju katolike, ali svjedoci mogu biti i vjernici odijeljenih Crkava ili crkvenih zajednica, pa i nekršćani. Isto tako, katolicima je dopušteno da budu svjedoci u ženidbama nekatolika.