Seksualni terapeut
TREĆINA ŽENA i četvrtina muškaraca u Hrvatskoj ima seksualne smetnje; svaka peta Zagrepčanka ne može doživjeti orgazam, a svaka sedma osjeća se aseksualno, dok je među muškarcima najčešći problem prerana ejakulacija, koja muči svakog četvrtog Zagrepčanina, a problema s erekcijom ima ih sedam posto.
Ni za koga od njih ne postoji nikakva stručna pomoć i unatoč takvoj seksualnoj zdravstvenoj slici, Hrvatska tek sada dobiva prvu osposobljenu generaciju seksualnih terapeuta.
Program profesionalne edukacije iz seksualne terapije pokrenuo je autor tih istraživanja, prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer s Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
– Edukacija seksualne terapije krenula je još 2004. u Dubrovniku, a cilj nam je stvoriti prvu generaciju ljudi specijaliziranih za to područje. Zato sam zamolio svoje kolege iz inozemstva da dođu u Dubrovnik te smo imali najjaču ekipu seksualnih terapeuta.
Pola godine uoči održavanja programa poslao sam pozive psihijatrima i psihoterapeutima, od kojih je u Dubrovniku selektirano njih 20-ak – opisuje Štulhofer početak programa osposobljavanja hrvatskih seksualnih terapeuta.
Među 20-ak odabranih jest i psihijatar Goran Arbanas, koji je u dosadašnjoj praksi na psihijatriji karlovačke dnevne bolnice susretao pacijente s uglavnom anksioznim i depresivnim poremećajima. Dio njihovog problema nastao je iz kakve zatomljene seksualne smetnje, a kao prve klijentele Arbanas se prisjeća "depresivnih pacijenata koji imaju gubitak seksualne želje".
Nakon dubrovačkog iskustva Arbanas je, kao i svaki od polaznika edukacije, održao predavanje o seksualnom zdravlju u svojoj županiji. Nakon govora u srednjim školama i na lokalnom radiju počeli su mu se javljati pacijenti.
– Nakon toga su se počeli javljati ljudi s primarno seksualnim smetnjama, tako da sad iza sebe imam već veliki broj pacijenata sa seksualnim problemima. Radim u općoj bolnici gdje ljudi, dakle, dolaze na uputnicu liječnika opće prakse, koji i sami imaju dilemu gdje poslati one s takvim problemima. Žene se obično jave ginekologu, a muškarci nisu niti znali kome se javiti – kaže Arbanas, ujedno i predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju koje će okupljati domaće seksualne terapeute.
Prva ih se generacija očekuje tijekom sljedeće godine, a samo društvo zaživjet će početkom kolovoza. Točan broj prvih hrvatskih seksualnih terapeuta nemoguće je odrediti budući da se očekuje da će se neki tek priključiti programu.
A program je napravljen prema uzoru na britanski i nizozemski te je poslan nizozemskoj seksološkoj organizaciji, otkud je stigla pozitivna ocjena.
Za uključenje u edukaciju nužno je ispuniti dva preduvjeta; VSS društvenog smjera (medicina, psihologija) i psihoterapijsko iskustvo, a program propisuje i točan broj sati teorijske nastave, broj pacijenata, supervizija i intervizija. Sve to za buduće će generacije biti jednostavnije jer će zahtjevni organizacijski dio preuzeti navedeno društvo, objašnjava Nataša Barolin, tajnica Društva, inače gestalt psihoterapeut i uskoro osposobljena seksualna terapeutkinja. Među njezinim su se redovitim klijentima, priča, pojavili i oni s problemima vezanima uz seksualnost i spolnost.
– Tražila sam odgovore, a ni sama nisam znala kako i vidjela sam da bi mi ovo jako pomoglo u radu s klijentima. To je jako nepoznato područje, ljudi u struci nemaju gdje poslati klijente, a i ljudima je nepoznato da mogu potražiti pomoć. Ispočetka su prvi klijenti bili oni koji su došli zbog nekih drugih problema pa su iskrsnuli i seksualni. Sad mi je trenutno na terapiji više ljudi upravo sa seksualnim problemima – priča psihoterapeutkinja Barolin.
Kad imaju kakvu disfunkciju, dosta se ljudi srami i prvo počnu sami sebe optuživati, misliti da s njima nešto nije u redu i ne žele niti ući u taj poremećaj. Kad napokon dođu do terapije, početak je vezan uz jako teško otvaranje
Nataša Barolin
Većina ih dolazi, kažu terapeuti, sa četiri najčešća problema; erektilna disfunkcija i preuranjena ejakulacija kod muškaraca te nemogućnost postizanja orgazma i manjak seksualne želje kod žena. Najčešći uzrok potonje seksualne smetnje jesu hipotireoza ili bolest štitnjače te depresija.
U tim je slučajevima važno, objašnjava, liječiti depresiju i ne fokusirati se odmah na smanjenu seksualnu želju. Žene koje nisu doživjele orgazam terapeuti će učiti da ga pokušaju same doživjeti, a riječ je o smetnji koja je najčešće psihogene prirode, dakle nema fizičkog uzroka.
– Kad imaju kakvu disfunkciju, dosta se ljudi srami i prvo počnu sami sebe optuživati, misliti da s njima nešto nije u redu i ne žele niti ući u taj poremećaj.
Kad napokon dođu do terapije, početak je vezan uz jako teško otvaranje – opisuje Bartolin proceduru liječenja seksualnih tegoba. Važno je naglasiti da je seksualna terapija – terapija para, dakle u ordinaciju može doći samo par.
Potom nakon razgovora o problemu od terapeuta će dobiti upute za prvi tjedan, a koliko će terapija potrajati, inidividualno je. Svjetski je prosjek između 10 i 15 seansi, no terapeuti naglašavaju da je moguće doći na samo jednu seansu, ali da su mogući i slučajevi kojima su potrebne stotine dolazaka terapeutu.
– Prva dva ili tri sata razgovaram s parom zajedno; ovisi koji je njihov problem. Kod seksualne anamneze važno je saznati što više detalja o njihovoj seksualnoj prošlosti, kompletna povijest. Nije riječ o broju partnera nego jesu li možda proživjeli neka iskustva nasilja ili kao djeca bili izloženi gledanju seksualnog odnosa i slično. Razgovaram i sa svakim odvojeno, a na kraju nalazimo rješenje i preporučamo vježbe da bi se riješio problem – objašnjavaju.
"Stani-kreni" i "stiskanje" vježbe su koje se propisuju onima sa smetnjom prijevremene ejakulacije, koja je generalno najčešći seksualni poremećaj. Češće dolazi u mlađoj životnoj dobi, a prema nekim istraživanjima učestalija je kod obrazovanijih muškaraca. Nema organske bolesti koja uvjetuje taj poremećaj koji ljudi, priča Arbanas, pokušavaju sami riješiti.
– Primjerice uzmu alkohol, što nikako nije rješenje niti liječenje. Važno je da na terapiju dođu oba partnera jer je seksualna terapija isključivo terapija partnera. Poremećen je dio njihovog zajedničkog funkcioniranja – kaže Arbanas, opisujući detalje navedenih osnovnih tehnika koje muškarac tijekom terapije samostalno vježba kroz masturbaciju, a nakon čega slijedi isprobavanje zajedno s partnericom. U određenim slučajevima moguće je dati i neki lijek.
– Primijetilo se da neki antidepresivi kao nuspojavu imaju odgođenu ejakulaciju – objasnit će terapeuti, uz opasku da će za tim posegnuti u težim slučajevima. Problem sa sasvim druge strane jest onaj s erekcijom koji je karakterističan za stariju dob i za koji su organski uzroci učestaliji.
Barem ih je pola organski uvjetovano, tvrde terapeuti, kojima je prvi korak u radu isključenje bilo koje organske bolesti. Nakon toga slijedi psihoterapija, a kad je riječ o pacijentima s erektilnim problemima, očekuju ih vježbe usmjerene na osjete i uči ih se kako da se istražuju dodirom. Prvi je korak da se "međusobno diraju, a u prvoj su fazi zabranjene genitalne zone, čime cijela koža postaje erogena zona i ljude se uči uživati u drugim dijelovima tijela".
– Kad bi se ljudi javljali, to bi bilo tako jednostavno. Neki to godinama skrivaju pa se često dogodi da postanu teži slučajevi, a tada treba poraditi i na rješavanju njihovog cjelokupnog odnosa. Seksualnost je dio ukupnog odnosa i vrlo često ljudi imaju seksualnih problema s jednom osobom, a s drugom nemaju. Imao sam klijenata koji imaju probleme sa ženom, dok ih s ljubavnicom nemaju – objašnjava Arbanas.
O učestalim se seksualnim problemima ne govori, a javnosti su općenito zanimljiviji oni slučajevi koje znanost, objašnjavaju terapeuti, naziva parafilijama. Jedan od primjera je uzbuđivanje pokazivanjem vlastitog spolovila ili seksualno uzbuđenje spram nekog objekta, što su zapravo vrlo rijetke pojave.
– O njima se puno više piše zato što je to interesantno, a u principu takvi pacijenti nikad ne dolaze i javljaju se gotovo isključivo u forenzičnim situacijama, dakle, kad počine nekakvo kazneno djelo – opisuju terapeuti realnu sliku. A hrvatska je stvarnost, osim ignoriranja seksualnih problema, i opterećenost seksualnim mitovima i tabuima.
S obzirom na to da smo zemlja u kojoj seksualnom zdravlju nije posvećena nikakva pažnja, kao što nije niti dio javnog zdravstva, ne čudi da se u ordinacijama terapeuta nađu parovi koji masturbaciju smatraju grijehom. Takvi mitovi pitanje su, kaže terapeut, prosvijećenosti i edukacije o našoj spolnosti.
– Ponekad ljude na terapiji morate učiti da masturbiraju, a oni neće jer im je to nešto loše. Tada je zaista teško jer kroz razgovor s njima treba doći do toga da shvate kako je to nešto sasvim normalno i da im je korisno. Vrlo je važno vidjeti koji su takvi seksualni mitovi prisutni u njihovom odnosu – kaže Barolin.
Informacije radi, jedan od mitova (također dobro utvrđen kod nas) jest da su muškarci više seksualni od žena. Pa zato im, uvjerava se, češće i treba seks. Sugovornici iz struke, raščlanjujući fizionomiju muškarca i žene, detaljno će uvjeriti kako je također riječ o jednom najobičnijem mitu.
Seksualni terapeut
