Ljudska seksualnost
Ljudska seksualnost
Ljudska seksualnost je izražavanje seksualnih osjećaja. Na ljudsku seksualnost mogu utjecati hormonalne promjene tijekom razvoja fetusa za vrijeme trudnoće. Neki tvrde da je način ispoljavanja u velikoj mjeri ovisan od genetskih predispozicija. Drugi kažu da se ostvaruje tijekom osobnih eksperimenata u ranoj fazi života, pa se na taj način ostvaruju različita zanimanja. Treći stav je da oba faktora igraju zajedničku ulogu.
Ljudska seksualnost se, također, može razumjeti kao dio društvenog života ljudi, vođen implicitnim pravilima ponašanja i statusa quo. Stoga se tvrdi da seksualnost tječe na društvene norme, a društvo zauzvrat utječe na način na koji se seksualnost može izraziti.
Otkad postoje masovni mediji, seksualnost je još više oblikovala sredine u kojima živimo; sumira se (često u stereotipe), a onda više puta izražava u komercijaliziranim oblicima, kao što su tisak, zvuk i video.
Ljudska seksualnost se razlikuje od spolnog identiteta. Solni identitet predstavlja veći niz uloga nego seksualni identitet. Socijalna okolina kojoj je čovjek izložen kao dijete najčešće može oblikovati spol. Npr. autoritarna ličnost daje malom dječaku da se igra sa kamionom-igračkom, a devojčici lutku. Ljudska psihologija i oblikovanje spola time stvaraju određene forme mogućeg ili čak vjerojatnog seksualnog izražavanja, ali ne predviđaju da će buduće seksualno ponašanje biti skladno spolu.
Ljudski seksualni izbori najčešće se prave koristeći suvremene kulturne norme. Na primjer, netko može odlučiti apstinirati od seksa prije braka, zato što mu tako nalaže njegova religija. Kod nekih kultura je prihvatljivo da muškarac ima više žena, dok kod drugih, bigamija ili poligamija nailaze na negodovanja.
Oni koji žele izraziti neortodoksnu seksualnost formiraju pod-kulture u okviru glavne kulture.
Ljudska seksualnost
