Siromašni ljudi
Siromaštvo se vidi na svakom koraku: od prenapučenog Thamela, živopisnog trgovačkog središta Katmandua, gdje vas trgovci svim i svačim vuku za rukav, spuštajući početnu cijenu na manje od polovine; do teškog fizičkog rada na rižinim poljima u unutrašnjosti, ili na pretovarenim nosačima, koji na leđima, u podnožju Mount Everesta, kozjim stazama nose terete, nerijetko teže od njih samih.
Nepal je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, a desetogodišnji rat za svrgavanje monarhije, koji je odnio oko 13.000 života i raselio 100.000 izbjeglica, dodatno ju je osiromašio.
Očekivanja od novouspostavljene republike su velika. Krishna Bhattarai, vlasnik male turističke agencije s kojim večeramo u jednom od bezbrojnih restorana nepalske prijestolnice, šali se da mu vlada malo pomaže. On, njegova obitelj i desetak osoba koje zapošljava žive od turizma, no, kaže, on dovodi ljude koji ovdje troše i omogućavaju stotinama drugih da također od toga žive.
– Na CNN-u nećete vidjeti plaćene oglase naše vlade koja poziva turiste da dođu ovamo, kao što to čine druge zemlje. To im i ne zamjeram – kaže Bhattarai – jer znam da je državna blagajna prazna. Ali im zamjeram što raznim birokratskim propisima i gomilom kojekakvih službenika otežavaju moj rad.
Tu silnu birokraciju osjetit će i svaki turist. Čim sletite u međunarodnu zračnu luku Tribhuvan u Katmanduu, sjatit će se gomila raznoraznih činovnika: jedan će vam pregledavati putovnicu, drugi spajalicom pričvrstiti fotografiju uz obrazac potreban za vizu, treći će tu vizu zalijepiti u pasoš. Mnoga radna mjesta su izmišljena, plaće mizerne, no bolje je zaraditi i 60 dolara mjesečno, nego ništa.
Oko pola milijuna Nepalaca radi na sezonskim poslovima u Indiji. Tisuću sedam stotina kilometara duga granica s Indijom posve je otvorena i Nepalci onamo mogu slobodno, bez viza i putovnica.
Ali konkurencija je velika, takvih koji traže posao u Indiji je napretek, pa se mnogi otiskuju dalje, u Maleziju i zemlje Zaljeva.
Siromašni ljudi
