Prenj
Prenj
Prenj je najljepša, najatraktivnija ali i najsurovija planina u Bosni i Hercegovini. Smještena je u srcu dinarskih planina, u sjevernom dijelu Hercegovine. Prenj leži u luku, sa sjeverozapada, rijeke Neretve od Glavatičeva kod Konjica do Bijelog Polja kod Mostara, a sa jugoistočne strane je omeđen planinskim masivima Veleža (1969 m), Crvnja (1921 m) i Visočice (1964 m). Okružuju ga prirodna i vještačka jezera: Boračko, Jablaničko, Grabovičko, Salakovac kao i rijeke Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka. U podnožju planine se nalaze tri grada: Konjic, Jablanica i Mostar iz kojih vode markirani putevi do planinarskih objekata i visova masiva. Indikativno je da gotovo svi prilazi Prenju počinju iz kanjona: konjičke Bijele, Idbra, Šanice, mostarske Bijele, Potoka. Pored magistralog puta M-17 su mnogobrojni šumski putevi, dobro uređeni, koji vode do planinskih dolina, sa kojih se polazi u centralni dio planine. S terenskim vozilima ti pravci su iz Konjica preko Boraka do Ruišta u dužini od 35 km (Borci – Ruišta 22 km), zatim iz Konjica preko Rapta u dolinu Tisovice 25 km, iz Konjica preko Boraka na vrh Borašnice 25 km. Iz pravca Jablanice preko potprenjskih sela do ispod vrha- Cetine 25 km. Sa magistralnog puta M – 17 od mostarske Bijele preko Varde na Glogovo ispod vrha -Veliki Prenj 24 km. Putovanje na Prenj običnim planinskim stazama izvodi se iz Jablanice, Boračkog jezera i Ruišta (Jablanica – vrh Prenja Zelena glava iznosi oko 15 km, Ruišta – Zelena glava oko 10 km, i Boračko jezero – Zelena glava oko 10 km).
Planina Prenj spada u visoke planine BiH. Njen najviši vrh je Zelena glava – 2155 m. “Odlikuje se osobitim tipom karsta, dolomitičnim karstom”. Za vrijeme ledenog doba Prenj je bio pod ledom iznad 1500 metara visine. Tu su bili glečeri: Otiš 5 – 6 km dužine, Tisovica 4 – 5 km, dolinski valov Bijele, Kantarski cirk i dr. Danas se vide ostaci mutonirane stijene, cirkni odsjeci i najmoćniji najniži morenski bedemi Tisovice na 1200 m visine. (To su najniži bedemi u Dinarskim planinama.). Prenj se odlikuje lijepim vrhovima, vijugavim zubčastim grebenima, velikim plazinama, kotlastim cirkovima širokog dna i stmih strana. U kanjon Neretve Prenj se spušta djelimično strmim odsjecima po 700 – 800 m visine, a prema Boračkoj dragi ima blagi pad. “Sav greben je sastavljen iz drskih oblika visokih planina, koji su u vrlo lijepe grupe kombinovani, tako da je Prenj najljepša planina BiH”. Neki vrhovi ove gorostasne planine zaobljeni su i pokriveni klekovinom pa se zato i zovu Zelene Glavice. Između njih su mrežaste vrtače ispunjene snježnicima. U pozno ljeto, čak i sušnih godina, vide se ispod najviših vrhova (Lupoglava, Zelene glave i Otiša) snježnici, okrenuti sjeveroistoku. Tu ima jama u kojima se nalazi vječni led. Vazduh je na ovim visinama vrlo čist, temperatura relativno niska a sunčani zraci jaki, vidik osobito prostoran. Vrhovi Prenja su interesantni i privlačni za planinare koji vole da posmatraju pejsaže išarane bijelim snijegom i zelenilom klekovine. Ispod njih se vide pojasevi četinarskih i listopadnih šuma, kanjoni Neretve, Drežanke, Doljanke, Čvrsnica, Čabulja, Velež, Bjelašnica, Zelengora, brdo Humine i Jadransko more. Pogled se pruža stotinama kilometara i nestaje ga u daljini. Vrh je najveća draž planine. Ko ne dođe na njega, ne zna za ljepote Prenja. Sve to ostaje u nezaboravnom sjećanju posjetilaca ove hercegovačke planine.
