Otok Biševo
KAŽU DA JE Biševo prije sto godina imalo krcatu osnovnu školu.
Danas, to je otok na kojem je službeno ostalo pet stanovnika, a nalazi se točno pred Komižom, na zapadnoj strani Visa.
Do Biševa ne vozi Jadrolinija, nego drndavi brod lokalnog koncesionara, a Biševo je toliko iščezlo iz svijesti ljudi da čak i njegovu glavnu znamenitost – Modru špilju – ljudi obično povezuju s Visom. Turisti obično posjete Modru špilju i vrate se natrag na Vis, a to je greška, jer ga vrijedi propješačiti.Izvana Biševo izgleda kao veliki, negostoljubivi i strmi komad stijene. Prvo iznenađenje je kad otkrijete da je zapadna, udaljenija strana otoka prošupljena uskim fjordovima koji završavaju pijeskom.Drugo je iznenađenje kad shvatite da naselje nije uz obalu. Treće, kad shvatite da naselje zapravo i nije jedno. Maleno, visoko i strmo, Biševo kao da je nalik nekom gorštačkom dinarskom komšiluku raštrkanom po grupicama od nekoliko kuća koje tvore zaselke.Većina kuća gore je visoko, kao na nekom prirodnom vidikovcu usred velikog ništa. Na Biševu sam bio godinu dana nakon što je gorjelo. Otok je bio sparušen i crn, a prva osoba koja nam se obratila bila je starica koja je govorila muklo jer je operirala glasnice.Naišli smo na nju kad smo razmaknuli pocrnjele drače, a odmah pokraj stajala je napuštena crkva čija preslica strši u nebo.To je ono što zovem “southern gothic”. O Biševu vrijedi znati i to da se njegovi žitelji zovu Biševjori, a lokalci će vam reći da ste Biševo shvatili kad ste jednom na njemu proveli noć.
