NUDISTIČKI KAMP Naturističke plaže – naturizam u Hrvatskoj
Gologuzi kupači u Dalmaciji su osuđeni na divlje plaže
ISKONSKI naturisti gotovo i nemaju što tražiti u južnoj Dalmaciji.
Tako bi se mogao sažeti zaključak vezan uz naturistički pokret kompletnog sjedinjavanja s prirodom, koji je u turističkoj Hrvatskoj za takve goste najbolje i najmasovnije organiziran na području Istre i Kvarnera.
Što južnije, to tužnije, sintagma je koja se veže uz ljubitelje pokreta “Skidajmo se do kraja”, što svoju oazu mira, sa zajamčenim mirom od tekstilaca u neposrednoj blizini, na dalmatinskom području mogu pronaći tek u Nudist kampu u hvarskoj Vrboskoj.
Istra je po tom pitanju kraljica u moru vrhunskih naturističkih kampova, koji startaju s vrsarskom Koversadom. Kupačima bez krpica nudi se sve ono što treba za kompletan i komforan odmor.
Takvim uslugama, koje su dobro prepoznali stranci iz svih europskih zemalja, pridružuje se još čitav niz kampova što osim Istre s punom snagom žive i na otocima sjevernog dijela naše obale.
A onda nakon pomnog traženja, kao svjetlo u dugom tunelu, javlja se tek kamp “Nudist” na Hvaru, koji i ove godine, kaže njegov direktor Ljubo Bogdanović, broji svoje tradicionalne turiste, neke već i starosjedioce.
– Neki dolaze i po 20-ak godina. Naši su stalni gosti Nijemci, Nizozemci, Austrijanci, Slovenci, Talijani, Mađari i Poljaci. Ponekad dođu i naši, primjerice neki Splićani – kaže Bogdanović.
– Moderan način života učinio je svoje, toples je postao nezaobilazna priča, golotinja više nije tabu, a nudističko ponašanje nezaobilazna stavka gotovo na svakoj malo izoliranijoj plaži. Sve je to dovelo i do smanjenja broja iskonskih naturističkih kampova – kaže Niko Bulić, direktor HTZ-a, tvrdeći kako se i u svjetskim razmjerima bilježi pad, upravo zbog promjena stila života.
– Nekada je hotel “Osmine” u Slanom pokraj Dubrovnika bio pravi naturistički objekt, no s vremenom je kompletno transformiran za tekstilce. Toples i moderan način života, koji dovode slobodu ponašanja, učinili su svoje – kaže Bulić.
To možda i nije baš impresivan podatak za nekih 200-injak članova koliko ih danas broji Društvo naturista Hrvatske. U dobrim danima ih je znalo biti – kaže predsjednik Davorin Žugčić – i do 1500, a ukupno ih je kroz članstvo prošlo oko pet tisuća.
Među njima je i nekoliko Splićana, vjerojatno onih koji svoj idealni naturistički odmor provode upravo u vrboskom kampu.
Žugčić ne krije kako su istarski kampovi odlično organizirani prostori za ljetovanje naturista, pomalo tugujući i zbog činjenice da i ostali dio hrvatske obale nema turističkih objekata takve vrste.
– Brojni europski naturisti dolaze na našu obalu, no ako žele uživati na području južno od Kvarnera, tada moraju tražiti naturističke plaže ili izolirane lokacije na kojima neće izazivati bijes tekstilaca. Naravno da nam nedostaje i naturističkih kampova, posebice na jugu, ali i legaliziranih plaža koje će nam osiguravati kompletan mir – kaže Žugčić.
A takvih je zapravo najviše, niknule su one na svakoj malo izoliranijoj lokaciji, i već su opće poznata stvar za domaće, ali i strance koji do njih dolaze usmenom predajom. Blic-anketa po turističkim zajednicama pokazala nam je da u takvu grupaciju spadaju divlje plaže Slanica pokraj Biograda, uvale Lovišće i Kosirina na Murteru, Viševica u Petrčanima, Kamenice u Komiži, Bili žal pokraj korčulanske Lumbarde, Lopud – Dubrovnik, te cijeli niz skrovitih uvala na području od Omiša do Makarske.
Na njima gostuje i popriličan broj golaća iz BiH, koji već dobro znaju za Ramovu, Vruju, istočni dio Dračevca, dijelu makarske plaže Sveti Petar i Nugalu. Da ih je makar malo više.
