TKO BI rekao da današnjeg suvremenog turizma možda ne bi ni bilo da Britanci u 18. stoljeću nisu bili jako aktivni u Savezu antialkoholičara!
Jer, upravo udruga boraca protiv dobre kapljice za koju su smatrali da je najveće zlo tadašnje Engleske, a čiji je aktivist bio i Thomas Cook, okupila se 5. srpnja 1841. godine kako bi održala svoj kongres.
Zbog njega su morali putovati iz Leicestera u Loughborough, cijelih 12 milja, pa im je taj put vlakom organizirao baš Thomas Cook, uključivši putnicima u cijenu od 1 šilinga i poslijepodnevni čaj! A za tako dobro organizirano okupljanje antialkoholičara u Londonu, za put se odazvalo čak 500 ljudi. I tako je počelo.
Od toga neobičnog putovanja u viktorijanskoj Engleskoj krenulo je ono što se u međuvremenu pretvorilo u cijelu industriju putovanja, u pokret stotina milijuna „tragača za snom“ koji se i po nekoliko puta godišnje upute u potragu za onim djelićem svijeta koji im u svakodnevnom životu nije dostupan, ali ga sebi žele barem na odmoru priuštiti.
Jednostavno, u stoljećima svojeg nastajanja i rasta, turizam je od banalnih putovanja koja je netko organizirao radi jednostavnijeg stizanja s jednog na drugo odredište prerastao u hedonistički pokret uživanja, razonode, ugode, zabave, ali prije svega – otkrivanja novog i drugačijeg.
Upravo takvim su turizam učinili milijuni onih koji svake godine žele baš na putovanju doživjeti nedoživljeno, a profesionalcima koji se bave udovoljavanjem njihovim željama zbog toga su poslovni život prilično zakomplicirali. Jer, iako se i danas najveći dio svjetskih putnika odlučuje na pakiranje kofera najviše radi odmora i opuštanja, sve je više onih kojima to nije dovoljno.
Od turizma se traži nešto više, originalno, neviđeno, uzbudljivo. Nešto o čemu će se pričati nakon povratka prijateljima i izazivati zavist kod onih koji to nisu vidjeli.
Bizarni programi
A u tom cjelogodišnjem traganju za užicima, bez obzira na to bili oni posljedica lijepe umjetnosti, nataložene povijesti, dobre zabave ili egzotike, sudjeluje toliko ljudi da se malo koja grana gospodarstva time može pohvaliti. Naime, od udovoljavanja željama turista kroz usluge koje im pružaju na putovanjima u svijetu turizma kruh zarađuje više od 200 milijuna zaposlenih! Kako i ne bi kada je turizam rastao posljednjih pola stoljeća stopom koju niti jedna druga gospodarska grana nije stizala pratiti.
Tako je još 1950. godine u svjetskim putovanjima sudjelovalo tek 25 milijuna turista, dok ih danas svijetom s koferima u rukama ili ruksacima na leđima putuje gotovo milijardu. Možda je turizam pokazao svoju žilavost i otpornost na sve političke, ratne i elementarne nepogode upravo zato što se tijekom svih tih stoljeća – stalno mijenjao. Gotovo da i nema godine koju u svjetskom turizmu ne obilježi neki novi trend, do tada neviđena razonoda ili bizarne želje razmaženih gostiju.
Tako se danas turistički radnici na svim kontinentima jednostavno moraju navikavati na to da poštuju navike svojih klijenata, bez obzira koliko im one izgledale neobično. Europljani su u turizmu shvatili da im je lakše ponuditi Japancima ili Amerikancima ono što oni žele nego ih pokušavati uvjeriti kako je to čudno. Jer, čemu objašnjavati Japancu kako je higijenski ispravnije tuširati se u tuš-kabini nego u kadi, kada je baš kada ono što on želi.
Japanski gost, naime, čim uđe u hotelsku sobu, pušta vodu da se puni u kadu kako bi u nju odmah potom – sjeo i uživao. Tuš-kabine u kojima sve to traje tek koju minutu nisu im nikakva zamjena za „toćavanje” u pjenušavoj kupki. Sve turističke radnike svijeta turizam je naučio da Amerikancima i Japancima, bez obzira na dob, nipošto ne treba nuditi sobu s bračnom posteljom.
Nema te ljubavi zbog koje će oni na odmoru svoj miran san riskirati spavajući s nekim u velikom krevetu. Nipošto! Svatko mora spavati u svojem odvojenom krevetu i to je pravilo kojega se drže svi koji s njima rade. Jer, noć, kažu, služi za odmor. Čak i na odmoru! No, da turizam doista sve tolerira, shvaća i razumije, pokazuju više od ičega neobični, čak i bizarni turistički programi koji uvijek nalaze svoju publiku.
Jer, u turizmu je jedno pravilo na svim kontinentima: tržište određuje što je zanimljivo, a što ne. Program koji nema kupaca može biti najljepši, najbolje organiziran i osmišljen, ali uzalud. On se briše i nestaje iz ponude u korist onih koji su traženi. Ponekad to ide predaleko.
Grad duhova
A u Teksasu su tako iznimno traženi turistički programi pod nazivom „Staza slavnih žohara“! Tamo je Michael Bohdan kojemu su baš te životinjice posebno drage, prikupio umjetnička djela iz cijelog svijeta na kojima se nalaze – žohari. Stotine takvih izložio je u posebnom galerijskom prostoru, a prikazani su na najrazličitije načine – od žohara koji sviraju klavir, preko žohara sportaša, žohara koji su na modnoj reviji, naslikani, nacrtani, izrađeni od plastike, željeza, drva…
Tu je i cijeli niz prepariranih žohara, ali i nekoliko stotina njihovih živih „prijatelja”, a tjedno tu neobičnu izložbu posjeti nekoliko tisuća znatiželjnih turista. E, ako vam se želudac podiže na turističku izložbu žohara, nemojte nipošto otputovati u indijski hram Karni Mata u Deshnokeu gdje su turističku atrakciju napravili od – štakora! I to ne bez veze, jer štakori se u tom hramu obožavaju, a deseci tisuća turista koji tamo dolaze svakodnevno ih razgleda.
Svatko tko odluči krenuti prema tom neobičnom turističkom izazovu mora računati na to da će hram razgledati zajedno s oko 20 tisuća „pantagana“ koje tamo slobodno šeću, ali takvih ima sasvim dovoljno da hram bude u svim turističkim brošurama. Da o ukusima ni u turizmu ne valja raspravljati, najbolje pokazuje i gotovo morbidan program razgledavanja grada Pripjata u Černobilu, udaljenog samo nekoliko kilometara od nuklearnog reaktora koji je izazvao jednu od najvećih nuklearnih katastrofa.
Danas je taj grad u kojemu je nekada živjelo oko 60 tisuća radnika u Černobilu postao grad duhova, praznih i napuštenih stambenih zgrada koje nisu niti do kraja iseljene, pa taj sablasni prostor budi jezu i nelagodu. No ipak ga godišnje posjeti oko 7 tisuća turista, i to najviše Šveđana i Danaca, ali i Nijemaca koji izlet u „zonu smrti” kao turistički program plaćaju sedam eura.
Na legendi o duhu djevojčice koja se utopila prilikom posjeta otoku Isla de las Mufiecas u Meksiku jedan je tamošnji stanovnik napravio neobičnu turističku priču koja je taj otok proslavila kao „otok lutaka”. Naime, on je punih 50 godina kupovao i skupljao najrazličitije lutke i vješao ih na otočna stabla, vjerujući kako se u njima krije duh nestale djevojčice. Tako su sva otočna stabla u nekoliko desetljeća ukrašena lutkama, a sam otok postao je najjezovitija meksička turistička atrakcija.
Izbor kraljice špeka
A da nije baš sve u suvremenim turističkim ponudama tako jezovito i sablasno, zainteresiranim gostima Berlina pokazuje turistički vodič Anne Hass. Ona je napravila turistički program razgledavanja berlinskih javnih zahoda! Zainteresiranim gostima ona ispriča povijest tih wc-a, njihovu ulogu u proteklim stoljećima, higijenske navike građana Berlina, a znatiželjni turisti tako vide najstarije, ali i najsuvremenije berlinske zahode. Tko voli, nek izvoli!
Puno lakše bilo bi se odlučiti za originalnu turističku turu koja se nudi baš početkom listopada u južnom Tirolu pod nazivom „Dani špeka”. Tamo se u mjestu St. Magdalena održava festival suhe slanine, a kako i priliči, tom se prilikom bira i – kraljica špeka, a sve radi turista koji samo radi toga hrle u to malo mjesto na domaći kruh, pancetu i kiseli kupus. Gotovo da i nema kraja nevjerojatnim idejama koje su ljudi oblikovali u turističku ponudu, jer inventivni poduzetnički duh u turizmu nikada ne miruje.
Sve se, kažu, dade dobro prodati, samo to valja lijepo upakirati u turističku ambalažu i predstaviti kao jedinstvenu atrakciju i eto turizma. Na primjer, zar svatko normalan ne bi poludio kada bi mu dok se izležava na plaži doslovno nekoliko metara nad glavom slijetao veliki putnički avion?! I tako cijeli dan! A upravo od toga su na plaži Maho na Karibima, gdje avioni zbog kratkoće piste slijeću nad glavama turista koji im gotovo mogu dotaknuti kotače, napravili turističku atrakciju. Eto što je sve u stanju turizam.