Tinejdžersko samoubojstvo
Stručnjaci upozoravaju da osobe koje žele dići ruku na sebe često ostavljaju poruke u kojima najavljuju svoj čin. Nekad su to bila pisma za najbliže članove obitelji, a danas u doba kompjutera, ona postaju javna, dostupna gotovo svima.
– To je zapravo apel, posljednji vapaj za pomoć. Takve poruke uvijek treba vrlo ozbiljno shvatiti i što brže reagirati. To je znak da osoba još nije donijela definitivnu odluku, da treba nekoga da joj pomogne – objašnjava psihijatrica Vera Folnegović-Šmalc iz bolnice u Vrapču.
Struka upozorava da upravo tinejdžersko doba predstavlja visoki rizik za autodestruktivna ponašanja mladih, kada im se u času može činiti da nema izlaza.
– To je osjetljivo doba, kada mladi propituju i sebe i svijet oko sebe, kada otvaraju mnogo tema s kojima se još ne mogu nositi. Stoga je vrlo bitna prevencija, pomoć i suradnja svih, radi ranog otkrivanja depresivnih stanja, i škole i centara za socijalnu skrb, psihologa, pedagoga i obitelji. Na tome još moramo puno raditi. Čini se da nas još uvijek više zanimaju djeca s poremećajima u ponašanju jer oni remete naš komoditet, nego mirni, povučeni mladi ljudi sklupčani negdje u kutu – rekla je neuropsihijatrica Neda Grgić, ravnateljica Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu.
Ovakve tragedije ponovno pokreću i pitanje znaju li djeca kome se mogu obratiti za pomoć, koja je od institucija zadužena saslušati ih, čiji je to posao…
– Bitno je u kriznim situacijama što prije potražiti pomoć. Bilo bi dobro da se dijete koje ima problem obrati u povjerenju odrasloj bliskoj osobi, roditelju, nastavniku, prijatelju. Postoje i centri za krizna stanja, SOS telefoni, specijalizirane klinike – kaže psihologinja Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Uz to, upozorava Buljan-Flander, bitno je poraditi i na prevenciji, osmisliti programe za prevenciju suicida i ostalih rizičnih ponašanja, koji bi se, smatra, morali uvesti već u višim razredima osnovnih škola.
Tinejdžersko samoubojstvo
