Stilovi roditeljstva
Ne hvalite djecu prečesto, bit će neuspješni ljudi
Američki novinari A shley Merryman i Po Bronson pomno su pazili da čestim pohvalama bildaju samopouzdanje svoje djece.
Sve dok im pod ruku nije došlo istraživanje koje pokazuje da – što više djecu hvalite, sigurnije im potkopavate šanse da postanu visokomotivirani i uspješni ljudi.
Šokirani porukom, a i onim što su sami doživjeli pomažući grupi socijalno deprivirane djece, temeljito su pročešljali znanstvene baze podataka, pročitali, tvrde, oko 200.000 stranica novijih istraživanja i od toga kompilirali knjigu koja prijeti narušiti danas dominantne pedagoške obrasce. “NurtureShock” (Šok odgoja), a u podnaslovu “Zašto je sve što smo znali o odgoju naše djece krivo”, govori o povezanosti gojaznosti i nedostatnog sna, opasnostima obrazovnog programa na TV-u, objašnjava zašto su tinejdžeri nezahvalni…
Govorite li prečesto djetetu kako je pametno i sjajno, mogli biste umjesto samopouzdanog i zadovoljnog stvorenja odgojiti nekoga tko ima ozbiljnih problema s motivacijom, tvrdi Carol Dweck, profesorica na Stanfordu, koja je u New Yorku provela istraživanje na 400 devetogodišnjaka.
Prije no što im je podijelila testove jednostavno je kazala “vjerojatno ste vi jako pametni za ovaka pitanja…”, i pokazalo se da je rezultat bio 20 posto lošiji od uobičajenog.
Istraživanje provedeno prije osam godina na američkom Stanfordu pokazuje i da su oni koji su dobivali više pohvala manje skloni preuzimati rizike.
To se odnosi i na predškolsku djecu, osobito djevojčice.
Iz dječjeg kuta
Istraživanje Carol Dweck pokazalo je da ako djevojčicama s najvišim kvocijentom inteligencije prije no što krenu rješavati test kažemo da su pametne, mnoge od njih podbace toliko da test napišu lošije negoli djevojčice s najnižim IQ-om. Kad je autor knjige Po Bronson promijenio taktiku i prestao sinu često davati pohvale, shvatio je da se on, a ne sin, osjeća loše. “Davanje tih općenitih pohvala tipa ti si sjajan, ponosan sam na tebe je zapravo bio način da mu izrazim bezuvjetnu ljubav”, komentirao je za britanski The Times.
Bronson i Merryman objašnjavaju kako su pedagozi dugo pokušavali rješavati probleme djece na način koji bi više odgovarao odraslima negoli djeci.
Sto godina besmislica
Tako su u Americi stvorili programe odvikavanja od droga za djecu, zatim programe na kojima uče tinejdžere kako da im ne bude dosadno. To ne funkcionira jer djeca nisu odrasli ljudi i traže drugačiji pristup. Kad odraslu osobu pitate da nabroji dobre stvari u njezinu životu, stvari na kojima je zahvalna, većina se odmah osjeća bolje. Kad to isto pitate tinejdžere takvo što ih deprimira, jer njihova je primarna potreba da se osjećaju neovisni.
“Nedostatak zahvalnosti moguće da služi kao način na koji oni zadržavaju iluziju da kontroliraju svoje živote. Tinejdžeri ne vole da su oko njih ljudi koji uvijek rade neke stvari za njih. To ih čini da se osjećaju bespomoćnima”, stoji u knjizi.
“Ova knjiga ispravlja besmislice kojima se društvo hranilo zadnjih stotinu godina”, kažu autori. Ipak, ističu da oni nisu pisali vodič za uspješne roditelje i sretne klince, apsolutno se protive davanju savjeta. “Nismo željeli davati savjete jer poštujemo roditelje i pedagoge i vjerujemo da će oni to sami znati napraviti najbolje”.
Iako autori tvrde da nisu napisali priručnik i da ne žele dijeliti savjete, iz knjige koja je kompilacija mnogih istraživanja nameću se sljedeće poruke:
1. Smanjite pohvale, no ako hvalite djecu, radije komentirajte uloženi napor negoli rezultate. Ne hvalite njihove urođene talente.
2. Dječje laži su znak inteligencije.
3. Dijete koje je grubo prema vršnjacima ili ih čak zlostavlja često puta je i vrlo popularno među tim vršnjacima, jer takva djeca upotrebljavaju svoju emocionalnu inteligenciju i za dobre i za loše stvari.
4. Djeca se ne natječu oko roditeljske ljubavi, već oko materijalnih stvari.
5. Tinejdžeri svađe s roditeljima smatraju pozitivnijima nego što ih vide roditelji, za njih je svađa s odraslim prilika da prestanu s nekim lažima i iskreno izreknu što misle.
6. Pazite da dijete spava dovoljno dugo: ako 11-godišnjak izgubi sat vremena sna, pada na intelektualni stupanj devetogodišnjaka.
7. Svaki izgubljeni sat potrebnog sna tinejdžeru 80 posto povećava šanse za probleme s debljinom.
8. Slikovnice i crtići koji govore o tome kako popraviti odnos između braće i sestara često vode do još više svađe i prepirke među djecom u kući. Umjesto toga, ohrabrujte najstarije dijete da bude prijateljski nastrojeno prema mlađoj braći i sestrama, da na njih gleda kao na prijatelje s kojima se zabavlja.
9. Pričajte s djecom o rasizmu od najranije dobi.
Stilovi roditeljstva
