Starenje stanovništva
Tajne zdravog starenja
SVAKI PETI stanovnik Hrvatske stariji je od 65 godina, što predstavlja izazov gospodarstvu, socijalnoj skrbi, mirovinskim fondovima, a osobito sustavu zdravstva.
Planiranje i ostvarenje zdravstvenih potreba starijeg stanovništva u europskim je zemljama najznačajniji indikator napretka ili propusta u cjelokupnoj zaštiti zdravlja, rečeno je na Hrvatskom gerontološkom kongresu na kojem se protekli vikend u Opatiji okupilo više od 600 stručnjaka različitih specijalnosti.
– Najvažnije je što dulje očuvati psihofizičku sposobnost i radnu aktivnost starijih osoba. Na taj način smanjit će se ključni problem u svim zemljama, a to je golema zdravstvena potrošnja i skupo bolničko liječenje – rekla je prim. dr. Spomenka Tomek-Roksandić, voditeljica Centra za gerontologiju u zagrebačkom Zavodu za javno zdravstvo i predsjednica kongresa.
Bogata Švicarska za liječenje samo jedne starije osobe koja boluje od demencije godišnje potroši između 25 i 80 tisuća švicarskih franaka.
Nedostaje socijalni milje
– Ljudi starije životne dobi u Švicarskoj su ekonomski zbrinuti, ali ono što nedostaje jest socijalni milje. Zbog toga se 80 posto pacijenata koji boluju od demencije liječi kod kuće.
Tek kada nastanu teške promjene ponašanja, pacijent se upućuje u bolnicu jer se obitelj s time više ne može nositi – izjavila je psihijatrica Ivanka Radman, predstojnica privatne Klinike za psihijatriju i psihoterapiju Bergheim u Švicarskoj, koja jedina u ciriškom kantonu ima odjel za psihoterapiju starijih ljudi.
– Depresija nakon umirovljenja, strah od novog životnog koncepta i strah od gubitaka jest ono što u svakom slučaju dovodi do velikih poremećaja, nesigurnosti i straha kod starijih osoba. Danas se zna da je proces starenja vezan uz gubitke: od određenog životnog koncepta, partnera ili tjelesne aktivnosti. Događaju se i promjene na tijelu s kojima se čovjek mora suočiti, a prilagodbe svemu tome veoma su teške – rekla je Ivanka Radman.
Napomenula je kako je najvažnija intelektualna aktivnost, ali i prevencija kardiovaskularnih bolesti.
– Biti fit, braniti se od visoke tjelesne težine i ostalih rizičnih faktora koji pospješuju razvoj ne samo demencije nego i depresije i ostalih oboljenja, savjeti su koje dajem pacijentima – naglasila je Ivanka Radman.
Nije lako odrediti dobnu granicu za koju se sa sigurnošću može reći da nastupa starost. Najvažnije je razlikovati zdravo starenje od pojave bolesnog starenja. Funkcionalna sposobnost pojedinog 70-godišnjaka može biti toliko očuvana da se uopće ne razlikuje od funkcionalne sposobnosti 45-godišnjaka.
Zašto prestati raditi
– Istraživanja na model organizmima, kao što su vinska mušica i miš, upućuju na činjenicu da prirodno starenje nije neizbježan proces, nego posljedica signaliziranja prestanka reproduktivne aktivnosti. Osim vidnih znakova, starenje definira i reducirani metabolizam te povećani rizik od smrti – objasnio je akademik Miroslav Radman te dodao da i stres multiplicira efekt starenja.
S druge strane, životna dob korelira s intelektom, a na genetiku ne možemo utjecati.
– Geni su važniji nego što smo mislili. Postoje geni starenja koje ako uništimo ili na neki način prevarimo, organizam može dalje normalno živjeti – istaknuo je Radman.
No, najvažnije pitanje nije kako produljiti život, nego kako vratiti uništene stanice, poput neurona.
U posljednje se vrijeme sve češće govori da treba produljiti i radni vijek stanovništva. Centar za gerontologiju prije tri mjeseca prvi je put službeno predložio produljenje na 68 godina za žene te 70 godina za muškarce. No, osim ekonomskog aspekta, otvara se i pitanje intelektualnih resursa.
– Produljenje zdravog života i pritom slanje u mirovinu sa 65 godina nema nikakva smisla, to je bacanje resursa. Zamislite koliko je u toj dobi čovjek iskustveno bogat, a ako je još uz to živ i infantilan po imaginaciji, istodobno imate i motivaciju i znanje i iskustvo – rekao je Radman.
Kao primjer je naveo slučaj s početka 80-ih godina kada su 76-godišnjem Hilaryju Koprowskom, direktoru Wistar instituta, nakon 35 godina na toj funkciji prekinuli ugovor jer je bio star. No, Ustavni je sud presudio da je to diskriminacija na osnovi dobi te dosudio Koprowskom veliku odštetu.
– Nema nikakvog razloga da netko prestane raditi samo zato što mu u dokumentu piše da je star. Uostalom, i Goethe je napisao Fausta sa 70 i nešto godina. Pritom ne govorim o samilosti prema starijim ljudima, nego o legitimnom interesu društva da iskorištava svoje talente – naglasio je Radman.
U svijetu je to danas rutina, kaže, pa znanstvenici nakon 65. godine, ali i oni od 80 godina, uključujući i nobelovce, odlaze u Kaliforniju u Salkov institut gdje stvaraju novu karijeru.
Zdravo starenje, kaže Radman, ovisi o genetici, ali i uvjetima života.
Na što možemo utjecati
– I jedno i drugo je važno. Pod uvjetima života podrazumijeva se izbjegavanje štetnih navika poput pušenja, zatim dovoljno sna, a veoma je važna i prehrana. Naime, izvođeni su eksperimenti na životinjama koje su jele zdravu hranu i fast food, a efekti su spektakularni: pokazali su da je ono što jedemo, što udišemo, kao i način života, nešto na što možemo utjecati. No, zasad ne možemo utjecati na gene – dodao je Radman.
Ostavio je otvorenom mogućnost da se i to jednoga dana, za 50 ili 100 godina, možda promijeni te ne vidi razloga zašto i geni ne bi postali lijekovi.
Svijest o potrebi za zdravim životom i mogućim štetnim posljedicama po zdravlje u starosti dolazi u pravilu sa sazrijevanjem. No, pamti li organizam sve loše što smo mu, primjerice, radili u mladosti?
Pušenje je najbolji primjer
– U većini slučajeva nije kasno za promjene. Najbolji primjer za to je pušenje. Miroslav RadmanRizik za rak pluća i emfizem je više u korelaciji s duljinom pušenja nego s količinom. Ako netko popuši 200.000 cigareta u 40 godina, to je mnogo gore nego da tijekom 15 godina popuši isto toliko cigareta.
U trenutku kad se prestane pušiti, daljnji porast ekstra rizika se zamrzne i polako se, s obzirom na to je li se pušilo malo ili mnogo, te dvije krivulje u logaritmu pušača i nepušača počnu približavati. Dakle, uvijek se isplati i nikad nije prekasno – zaključio je Radman.
2050. međugeneracijski sukob
Prema predviđanjima američkoga statističkog ureda, u Hrvatskoj će 2050. godine čak 30 posto stanovništva biti starije od 65 godina.
Takvo stanje trajnog demografskog disbalansa dovest će do neizbježnoga međugeneracijskog konflikta s upitnim osiguranjem zadovoljenja tih troškova iz prihoda rada. Dosadašnja mirovinska praksa rezultirala je omjerom 1,47 zaposlenika na jednog umriovljenika.
Predviđanja govore da će postojeći demografski trendovi imati nezanemarive ekonomske posljedice, odnosno da će utjecati na fiskalna kretanja, kretanja na tržištima rada, kapitala, nekretnina, roba, na bilancu plaćanja te na gospodarski rast i životni standard. To je također jedan od razloga zbog kojih se predlaže produljenje radnog vijeka.
John Glenn letio je u svemir sa 77 godina
Produljenje životnog vijeka više nije novost, ali ono što sada zabrinjava stručnjake diljem svijeta jest kako očuvati produljenje zdravlja.
– Ono što stvarno želimo jest da naša zdravstvena očekivanja budu približna kao i životna očekivanja, što znači da živimo dugo i umremo brzo. Drugim riječima, želimo skratiti vrijeme bolesti na kraju života – rekla je Lorna Layward, istraživačica u udruzi Istraživanje starenja.
No, je li to moguće? Stanje naših kostiju, mišića, srca, mozga i imunološkog sustava tijekom života ovisi o mnogo faktora – od genetike, preko uvjeta u kojima živimo do dostupnosti zdravstvene skrbi i stupnja obrazovanja.
– Kvaliteta života starijih osoba danas je već mnogo bolja: ako se pogleda što 70-godišnja osoba radi danas u odnosu na prije 50 godina, razlike su velike. Primjerice, astronaut John Glenn otišao je u svemir kada je imao 77 godina. Od mojih baka i djedova, njih četvero, troje je umrlo prije navršene 75. godine – rekla je Arlan Richardson, direktorica instituta Barshop.
Iskoristiti talente pravo je društva
Nema nikakvog razloga da netko prestane raditi zato što je star. I Goethe je napisao Fausta kad je imao više od sedamdeset godina.
Legitimno je pravo svakog društva da iskoristi svoje talente i velike potencijale.
Danas je u svijetu posve uobičajeno da znanstvenici sa navršenih 65 godina promijene ustanovu i počinju svoju novu karijeru. Intelekturalne resurse treba svakako iskoristiti.
