Poremećaj ponašanja
PRIJE OTPRILIKE 90 godina veliki bečki znanstvenik, osnivač psihoanalize Sigmund Freud zaključio je da je agresivni nagon u djeteta prirođen, da traje cijeli život i da se manifestira kroz razne oblike, npr. putem misli, govora, djela.
Nekad smo svjesni svoje agresivnosti, nekad nismo. Skloniji smo je pripisati drugima nego je vidjeti kod sebe. Nekad je potiskujemo, što onda rezultira depresijom, strahovima ili nekakvim somatskim tegobama. Uspješno se ophoditi s agresivnim nagonom u nama nije lako, s tim sposobnostima nismo rođeni, one se uče.Osobito je djeci teško kontrolirati svoju agresivnost. Odraslima je najlakše izvikati se, kritizirati, uspoređivati, omalovažavati i prijetiti djetetu kad je agresivno. To uglavnom neće pomoći djeci. Možda će se razočarati, zatvoriti i izgubiti povjerenje u nas i sebe. Dijete očekuje naše konstruktivne postupke. Ono želi i naše intenzivne emocije koje mu govore koliko nam je stalo do njega. Dijete nesvjesno očekuje da se ne slažemo sa samim njegovim agresivnim činom, ali usprkos svemu da ga i dalje uvažavamo i volimo kao osobu.U obiteljima gdje su sukobi uobičajena pojava agresivno ponašanje može postati model ponašanja za dijete. Ono tada misli da je biti agresivan pravi način komunikacije. Također, agresivno ponašanje može biti i mehanizam obrane koji se razvio kroz identifikaciju s agresivnim roditeljem kojega se dijete boji. Kada postanem agresivac kao roditelj, više ga se ne moram bojati jer smo sada isti.Zato kad smo s djecom ona moraju osjećati da je to naše zajedničko vrijeme u kojem se igramo. Kroz takav pozitivan odnos dijete razvija osjećaj da je voljeno, uvažavano i kroz to jača one dijelove ličnosti koji će agresivnost uspijevati ugodno neutralizirati.
