Hrvatski pravopis i gramatika
Hrvatski se jezikoslovci već desetljećima ne mogu dogovoriti oko toga kako treba pisati, a najveće su žrtve toga učenici.
Takva je praksa dozlogrdila nastavnicima koji su nedavno peticijom od ministra obrazovanja Radovana Fuchsa tražili donošenje jedinstvenog pravopisa.
Razlike su zapravo minimalne, a glavni su razlozi njihovoj brojnosti nepopustljive pozicije nekolicine jezikoslovaca i novac.
Nije tajna da se na izdanjima pravopisa dobro zarađuje, pa i sami stručnjaci to nerijetko navode kao jedan od razloga zašto je u Hrvatskoj trenutačno čak pet pravopisa. U isto smo vrijeme sve nepismeniji.
Čuju se i prijedlozi kako bi se o pravopisu trebalo odlučiti referendumom, barem među nastavnicima, književnicima i novinarima, a neki misle da bi se problem mogao najbezbolnije riješiti tako da se službeni pravopis iždrijeba između postojećih. Jednostavno trebalo bi ga izvući iz šešira!
Hrvatske pisce, esejiste i književne kritičare, pitali smo koji oni pravopis koriste i zašto, te što misle o ideji jedinstvenog pravopisa. I, treba li nam uopće?
Josip Bratulić, profesor starije književnosti
– Ne koristim posebno nijedan pravopis. Pravopis se uči čitanjem i pisanjem. Treba čitati kako pišu dobri pisci, tako je nas učio pokojni prof. Ljudevit Jonke. Sve bi pisce pravopisa trebalo zatvoriti u jednu dvoranu i ne pustiti ih dok se ne slože, kao kad se bira papa.
Arsen Dedić, pjesnik i kantautor
– Najčešće koristim Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša, a ponekad u ruke uzmem i stari Londonac. No, kada dođem u nedoumicu, zavirim u sve. Ne bi bilo loše da imamo jedinstveni pravopis koji bi bio mjerodavan i definiran.
Igor Mandić, književni kritičar i esejist
– Ja sam pismen i ne treba mi pravopis.
Renato Baretić, pisac i novinar
– Iskreno, ne koristim nijedan pravopis. Imam ih nekoliko na polici, čak i stari novosadski. Najpomirljivijim mi se čini najnoviji Matičin pravopis, premda i tamo ima rješenja koja mi ne odgovaraju.
Mani Gotovac, dramaturginja i teatrologinja
– Kada pišem, upotrebljavam najnoviji pravopis Matice hrvatske. Oko pravopisa ne treba praviti političko pitanje. Jezik je pitanje života, a ne politike.
Rujana Jeger, spisateljica
– Iskreno rečeno, nemam pojma koji pravopis koristim. Koristim štokavski jezik kakav se oduvijek koristio. Moram priznati da bih poludjela kada bi mi lektori neću prepravili u ne ću ili, primjerice, greška u grješka. Sigurno nikada neću napisati riječ zrakoplov, još manje zrakomlat.
Julijana Matanović, spisateljica i profesorica
– Koristim Anić-Silićev pravopis jer u njega imam najviše povjere-nja. Kada bi se kao službeni propisao najnoviji pravopis Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša, ne bih ga koristila. Imam tu umjetničku slobodu da mogu reći neću.
Marinko Koščec, pisac i profesor
– Manje-više koristim pravopis Matice hrvatske. No kad god imam potrebu, otklanjam se od njega. U njemu ima nekih rješenja s kojima se ne mogu složiti jer nisu zaživjela u praksi. Treba li bismo se ugledati na Crnogorce koji su vrlo inteligentno riješili pravopisno pitanje. Uveli su načelo: piši kako govoriš.
Milivoj Solar, teoretičar književnosti i profesor
– Ne koristim nijedan pravopis. Dam izdavačima rukopis, a oni nek koriste pravopis koji god žele. Ne dam samo da mi diraju termine, a to hoće li oni pisati neću ili ne ću, njihova je stvar. Osobno mislim da je pravopis obična bedastoća. Za razumijevanje teksta potpuno je nevažno pišemo li neću odvojeno ili sastavljeno.
Pavao Pavličić, pisac i profesor
– Utvaram si da nešto znam, pa pravopis rijetko koristim. A kada to činim, onda koristim najnoviji Matičin pravopis. On mi je nekako razuman i najpraktičniji.
Ivan Aralica, pisac
– Osobno koristim drugo izdanje Hrvatskog školskog pravopisa Stjepana Babića, Milana Moguša i Sande Ham, iako to prema kojem će pravopisu biti lektorirana neka moja knjiga ovisi prije svega o samim izdavačima. Podržavam ideju o jedinstvenom pravopisu. Ionako su razlike između postojećih minimalne. Manje od 0,2%.
Stjepan Čuić, pisac, bivši predsjednik DHK
– Pravopis mi nije potreban. No, slažem se da bi djeca u školama trebala imati jedan pravopis. Ne prevelik. Treba im ponuditi jedan dajdžest.
Sibila Petlevska, književnica, znanstvenica i profesorica
– Na moju sreću, ne koristim nijedan od postojećih pravopisa. Koristim onaj koji sam naučila u školi i od njega ne odustajem. Isto je radio i Krleža.
Branko Čegec pisac i nakladnik
– U zadnje vrijeme najviše korstim Matičin pravopis jer je najfleksibilniji, a moj je stav da pravopis mora biti fleksibilan. Danas je jezik u takvom stanju da ga je teško propisivati na način kako su to radili pravopisi 19. i prve polovice 20. stoljeća.
Ivo Brešan, pisac i scenarist
– Ne koristim nijedan pravo-pis. Ako ipak zavirim, najviše se držim Boranićeva pravopisa s nekim inovacijama. Ima novokovanica koje ne mogu prihvatiti.
Branimir Donat, književni kritičar i teoretičar, nakladnik
– Imam pravopis, no ne koristim nijedan. Najnoviji mi je pravopis osmi u životu. Blago rečeno: ja sam nepismen. Treba nam pravopis koji će imati najmanje odstupanja od logičnog i manje od 5000 stranica.
Miljenko Jergović, pisac i novinar
– Kad pišem, pozivam se na pravopis Matice hrvatske koji je trenutno najbolji. Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi u Hrvatskoj trebao postojati jedinstveni pravopis. Na jedinstvenom pravopisu inzistira rigidna desnica. Po mom sudu, kako bi unakazila hrvatski jezik.
Goran Tribuson, pisac i scenarist
– Uopće ne koristim pravopis, a pri odabiru opcije sam tradicionalist. Izbjegavam sve nakaradne neologizme, sve što je nacionalistička moda. Svaka je inovacija u pravopisu zbunjujuća, jer jezik je prije svega sredstvo komunikacije. Lektorima ne dozvoljavam da mi riječ cušpajz mijenjaju u varivo ili nahtkasl unoćni ormarić
Zvonimir Mrkonjić, pisac
– Koristim standardni pravopis. Nisam ni za kakve arhaizme, kako to neki zastupaju, ali toleriram varijante. Ne mislim ni da nam treba jedinstveni pravopis. Djecu u školi treba upućivati ih da se služe onim riječima koje je praksa prihvatila kao dobra. Djeca inače trebaju puno više čiteti pa će bolje znati i pravopis.
Vlaho Bogišić, leksikograf, esejist i pisac
– Pravopisni rat prestao je kada je izašao pravopis Matice hrvatske i na to sam izrazito ponosan s obzirom na to da sam i sam najavljivao da će rat prestati kada nova generacija filologa napravi novi pravopis, što se i dogodilo. Ne živimo u 19. stoljeću da nam ministar školstva propisuje pravopis.
Hrvatski pravopis i gramatika
