Gubitak drage osobe
PSIHOLOZI ISTIČU uobičajene reakcije na smrt drage osobe.
Autori navode većinom deset reakcija koje se javljaju kod većine osoba suočenih s gubitkom i smrću bliske osobe:
1. Šok
Uvijek je prvi odgovor na smrt ili gubitak. Stanje nalikuje snu, a ponašanje se doima suviše normalnim u odnosu na veličinu gubitka.
2. Umrtvljenje
Obrana od navale bolnih osjećaja, a kao i nevjerica štite osobu od naglog sučeljavanja s gubitkom.
3. Čeznuće
Čeznuće za osobom koja nas je napustila je izraženije kod udovica. Jenjavanje čeznuća znak je da je tugovanje pri kraju. Osamljivanje prati čežnja i potraga za izgubljenom osobom.
4. Žalost i plač
Uobičajeni su znaci žalovanja. Bolnost doživljaja može pratiti nekontrolirani plač koji može potrajati danima ili tjednima.
5. Ljutnja
Nakon smrti ili napuštanja za nas značajne osobe, naše doživljaje prati ljutnja koja može ostati i neprepoznata. Osjećaj napuštenosti i prevarenosti te ogorčenje padaju u drugi plan.
6. Anksioznost
Može doći do paničnih napadaja, tjeskobe, nesigurnosti, nemira, bespomoćnosti i straha od vlastite smrti. Anksioznost često prati tugovanje, kao i zbunjenost i strahovi za naš budući život i život obitelji.
7. Samooptuživanje
Preživjeli često osjeća krivnju i iracionalnu odgovornost za nečiju smrt zato jer on živi.
8. Kajanje
Kajanje i žaljenje za propuštenim prilikama jer nema više prilike u kojoj se određene životne situacije mogu popraviti.
9. Osamljenost
Apatija, malaksalost zbog burnih emocija koje proživljava osoba koja je suočena sa smrću osobe koja joj je puno značila u životu.
10. Bespomoćnost
Nakon određenog vremena nastupa prihvaćanje gubitka, osoba se suoči s bespomoćnosti i onda shvati da mora prihvatiti smrt drage osobe. Olakšanje se javlja kada je smrt prekinula bolest i bolno umiranje.
Četiri faze žalovanja za umrlima
Prim. dr. Tereza Salajpal pojasnila je faze žalovanja koje treba proći svaka osoba da bi prihvatila gubitak i smrt bliskih osoba.
– Svatko od nas je jedinstveno biće s posebnim doživljajem svijeta i gubitaka i svatko prolazi sebi svojstven proces žalovanja. Opisi žalovanja u literaturi razlikuju se od autora do autora prema fazama i njihovu razvrstavanju s obzirom na prateće znakove. Meni je najprihvatljiviji koncept žalovanja Johna Bowlbyja, britanskog psihologa, jer najbolje oslikava korijene naše reakcije na gubitak i tijek žalovanja – ističe prim. Salapaj.
1 . faza: Reakcija mrtvila i zaprepaštenja
Osoba ne može prihvatiti gubitak, mehanički se obavljaju radnje, kretanje je automatsko ispunjeno strepnjom i napetošću. Neželjenu mirnoću prekida prsnuće snažnih emocija, panike, ljutnje, paradoksalne euforije.
2. faza: Čežnja i potraga za izgubljenom osobom
Osoba intenzivno misli na izgubljenu osobu i usmjerava pažnju prema svakom znaku koji bi je mogao otkriti. Čežnja i potraga je jaka prvih dana, tjedana i mjeseci i postupno se smanjuje. Bolna čežnja za umrlim odraz je nevjerovanja da se gubitak dogodio i nagonske potrebe za uspostavljanjem ponovne veze. Unutar nekoliko sati ili dana zapaža se realnost gubitka praćena jakom boli, nemirom, nesanicom, zaokupljenošću mislima na umrlog i osjećajem njegove prisutnosti. To je stanje jako bolno, praćeno tjeskobom, socijalnim povlačenjem, povremenom nadom i optuživanjem, razočaranjem; ima svrhu vraćanja izgubljene osobe dok ispod svega leži duboka tuga i spoznaja da susret nije moguć. Značenje ljutnje u tim prvim fazama žalovanja podrazumijeva ljutnju na umrlog – jer nas je napustio; ljutnju prema okolini i "odgovornima" za smrt i ljutnju prema sebi zbog mogućih propusta.
3. faza: Dezorganizacija, očaj i gubitak nade u povratak
Gubitak se postupno raspoznaje, priznaje i prihvaća kao stvaran i trajan. Nastupa spoznaja da se život mora oblikovati na novi način. Dolaze i faze potištenosti i bezvoljnosti.
4. faza: Reintegracija
Dolazi do prihvaćanja realnosti i kretanja prema naprijed, razmatranja i prihvaćanja novih situacija i izazova te nalaženje načina da se oni ostvare. To podrazumijeva drukčije doživljavanje sebe kao osobe, prihvaćanje novih uloga i novog načina gledanja na proživljeno bolno iskustvo. Reintegracija je završetak procesa žalovanja, što znači da umrlom ostaje pripadajuće mjesto u našem srcu, no ostavljeno je dovoljno prostora i za druge osobe.
