Španjolski vodeni pas
Španjolski vodeni pas
Španjolski vodeni pas (Perro de Agua Español) je srednje veličine, dobar radni pas koji se u Španjolskoj obitava zadnjih osam stotina godina.
Njegove karakteristike, ponajviše kvaliteta njegove dlake, nastale su radi varijacije u vlažnosti i suhoći močvarnih regija Iberianske Peninsule (Iberski poluotok). Točno porijeklo ove vrste je nepoznato. Spominju se dva navoda od strane "De las Rosasa"(1993.) i "Salasa"(1984.).
Prema De las Rosasu, ovi psi potječu od azijske vrste i direktni su potomci "canis familiars palustris"od kojih potječu svi europski vodeni psi. "Montesinos"(1989.) citira teoriju da španjolski vodeni pas vuče korijene iz Turske i Mađarske, a iako nema neke sličnosti s mađarskim Puliem, Montesinos ipak tvrdi da pravo porijeklo ovog psa leži u Andaluziji i da je to najstarija vrsta vodenog psa. "Flores"(1982.) vjeruje da je španjolski vodeni pas isto što i Perro Turco iz desetog stoljeća.
Postoje dvije glavne hipoteze o tome kako je ovaj pas dospio u Španjolsku. Prva je da su stigli zajedno s Murima. Druga je da da su stigli na turskim brodovima između 600-900 AD.
Njihova populacija je podijeljena na dva glavna dijela Španjolske. Prvi leži unutar zone merdijana istočne Andaluzije, šireći se između planinskih područja, velikih nizina i slanih močvara Guadalquivira. Druga populacija je u ribarskim selima duž sjeverne obalne regije. Populacija ove vrste se najvjerojatnije raširila iz istog izvora, ali kako su u to vrijeme te pse obično držali različiti ljudi, bilo težaci, ribari ili poljoprivrdenici, tako je i pas morao ispuniti zadaće određene regije.
U ovim regijama pas je stekao sposobnosti da lovi malu divljač u močvarama, okuplja i goni stoku. I danas se može naći u unutrašnjosti sjevera sa svojim stadima. U obalnim predjelima imao je zadaću da diže ribarske mreže i čuva ulov. "Caballero"(1994.) spominje da je ova vrsta korištena i u rudnicima Cuenca Minera del Guadioto (Sierro Morena) da zaštiti transporte mula, štiti od kradljivaca, te kontrolira populaciju štakora u rudnicima.
Dolaskom industrijeke revolucije i mehanizacije uloga ovog psa je znatno pala, što je ostavilo traga i na njihovu ulogu kao radnog psa. Iako se i danas španjolski vodeni pas još može naći kako radi u prirodnom okruženju sjevernih regija, vrsta je krenula naprijed zajedno sa vremenom, preuzimajući nove uloge u današnjem društvu. Danas su ovi psi izložbeni predstavnici, kućni ljubimaci te služe za potrage, spašavanja, otkrivanje droge i eksploziva.
Prema "Floresu", "Manasu" i "Garciji", do sredine dvadesetog stoljeća vrsta je imala nekoliko tipova koji su od tada međusobno uzgojeni u jedan jedinstven tip španjolskog vodenog psa koji poznajemo i danas. Počevši od 1975. godine vrsta je spašena od sigurnog zaborava, zahvaljujući naporima Santiaga Montesinosa i Antonia Garcie Pereza.
Psi su bili prikupljeni ili posuđeni iz svih regija i pažljivo uzgajani da se sačuva oblik tijela i radna sposobnost vrste. U svibnju 1985. godine vrsta je priznata od "Real Sociedad Central de Fomento de Razas Caninas en España" i na Madridskoj izložbi iste godine dva smeđa psa su predstavljena kao nosioci vrste i to je bilo njihovo prvo javno predstavljanje.
Nekoliko godina kasnije uspostavljen je i standard za ovu vrstu koji se temeljio na crno-bijelom psu imena "Lucky" u vlasništvu Antonia Morena. Federacion Cinologica Internacional (F.C.I.) je vrstu smjestio u VIII grupu (flushing dog), sekcija III. – psi za vodu (water dogs).
Danas se precizna populacija ovih pasa u svijetu ne zna. Najveća populacija je i dalje ostala u Španjolskoj. Finska možda drži drugo mjesto njihove populacije sa nekih 1500 pasa. SAD i Kanada drže brojku od 500 pasa ove vrste. Španjolski vodeni pas se također može naći i u drugim zemljama poput Skandinavije, Engleske, Europe, Australije, Novog Zelanda i Južne Amerike.
OPĆI IZGLED:
Rustikalan, dobrih proporcija (srednje težine), izduženog harmoničnog oblika i privlačnog izgleda, atleta po prirodi sa dobro razvijenim mišićima uslijed redovitih vježbi i rada, pravocrtnog profila, njegov vid, sluh i njuh su veoma razvijeni.
TEMPERAMENT:
Vjeran, poslušan, vedar, jako dobrih radnih sposobnosti, obazriv i dobro balansiran. Zavidnih sposobnosti za učenjem i usavršavanjem, zahvaljujući svojem nevjerojatnom mentalnom sklopu (inteligentan), prilagođava se svim situacijama i svim uvjetima.
Španjolski vodeni pas
