Smrt autora
Smrt autora
Znameniti francuski književni teoretičar Roland Barthes je 1968., proglasivši smrt autora (u eseju Smrt autora) istaknuo značenje i aktivnost primatelja.
Tradicionalna zamisao o svojevoljnom autoru koji kontrolira svoj tekst i njegovo značenje ustupa mjesto multidimenzionalnom tekstualnom prostoru koji funkcionira kao isprepletenost citata ili fragmenata čije podrijetlo i autorstvo više nije moguće definirati.
Nekadašnja auktorijalna i autoritarna uloga autora kao proizvođača teksta više u tom smislu ne postoji. Umjesto toga nastaje čitatelj koji kao nositelj konstitucije značenja kreira čin čitanja.
Napuštanje auktorijalne uloge autora postavlja pitanje originalnosti svih umjetničkih djela kod kojih se umjetnik odriče jednog dijela ili svoje moći donošenja odluka.
Barthes je autorsku osobu, u skladu s ondašnjim poststrukturalističkim detroniziranjem smisla i jedinstva subjekta, prognao iz teksta/pisanja, jer ona taj prostor slobodno plutajućih znakova i tkanja razlika opterećuje teleologijom konačne istine.
Pjesnici quorumova naraštaja u osamdesetima tekst shvaćaju upravo barthesovski kao mjesto na kojem se događa trajno nad/označavanje u isprepletanju intertekstualnih i intermedijalnih silnica. Svojim pregibanjima, cijepanjima i slijepim pjegama takvi bi ispisivi tekstovi trebali prema Barthesu polučiti tjelesni užitak u čitanju.
Nasuprot njima, čitljivi tekstovi koji proizvode očekivane receptivne kodove podilaze ukusu publike i pružaju, u ekonomiji ugode, tek manje vrijedno zadovoljstvo. Pjesnici u devedesetima, slijedeći logiku kulturnog tržišta proizvode čitljive tekstove čak i onda kada pišu posve neprohodne pjesme.
Njihova čitljivost povratno se osigurava likom autora koji na kulturnoj sceni funkcionira kao brand (tržišna marka), osiguravajući vlastitom poželjnošću, a njezina je mjera npr. medijska prisutnost ili pohvalna recenzija uvaženog kritičara – razumljivost i značaj svoga djela.
U svijetu u kojem su vrijednosti, bile one prehrambene, moralne ili estetske, ponajprije stvar njihove tržišne isplativosti, povratak autora i čitljivih tekstova na književnu scenu posve je logičan rasplet.
Smrt autora
