Neoporezive naknade
Što sve može proći kao porezna olakšica
KOLIKO je nama omiljena Porezna uprava Ministarstva financija, toliko je Amerikancima omiljena Služba unutarnjih prihoda (eng. Internal Revenue Service – IRS).
Jedino se čini da su Amerikanci maštovitiji u disciplini APP (hrv. Ako prođe – prođe!) u utrci za poreznim olakšicama, tj. odbicima od porezne osnovice.
Iako je u nas zabilježeno navođenje devet pari cipela kao poreznog odbitka (uz priložene račune za svih devet pari), američki site Bankrate.com sakupio je svojih devet najluđih poreznih olakšica.
Kako ti odbici ne bi ostali samo mrtvo slovo, pozivamo i hrvatske knjigovođe te poreznike da nam jave najoriginalnije ili najluđe zahtjeve za poreznim odbitkom u Hrvatskoj. Porezne obveznike pak pozivamo da što prije prijave porez.
1. Skrivena imovina
Elizabeth Dittrick iz tvrtke Dittrick & Associates u Clevelandu radila je kao knjigovotkinja u uglednoj tvrtki Arthur Andersen kad je svjedočila iznimno neugodnom sastanku s klijentima, jednim bračnim parom. Odbitak je bio legitiman, ali se problematičnom pokazala s odbitkom povezana imovina.
"Prolazili smo kroz informacije o njihovu porezu kad je njihov porezni savjetnik upitao godpodina: Što ćemo s kamatama na hipoteku za apartman u Utahu? Nažalost, supruga nije znala za taj apartman, u koji je on smjestio svoju ljubavnici. Bio je to trenutak velikog gafa. Sve nas u sobi pritiskala je tišina teška poput olova", prisjeća se gospođa Dittrick.
2. Pso-bitačni obveznik
Koji se psetoljubac nije rastopio kad ga je pas pogledao onim molećivim pogledom? Tako je jedan porezni obveznik odlučio stvoriti svoje pravilo za odbitak."Jedan je obveznik pokušao kao odbitak prikazati trošak za čuvanje psa preko dana. I muž i žena su radili, a nisu htjeli psa ostavljati samoga, pa su nekoga unajmili da pazi psa, a onda su pokušali cijenu tog "psećeg vrtića" odbiti od porezne osnovice. Da, pas je ovisna osoba, ali ne u poreznom smislu", izjavio je iskusni knjigovođa John Barghini iz Minneapolisa.
3. Kad bi stanodavci…
Pitajte bilo kojeg podstanara što misli o svojem stanodavu i vrlo rijetko ćete naići na nekoga koji nema problema. Ipak, neki tvrde da su više nego idealni…
"Čovjek koji je iznamljivao stanove pokušao je kao olakšicu prikazati najam limuzine u godini u kojoj se oženio, tvrdeći da je svoje podstanare izveo na večeru i provod u grad. Znala sam da je to bilo za vjenčanje. Završilo se tako da sam odbila potpisati njegovu godišnju prijavu poreza", izjavila je Elizabeth Dittrick. Od jednog zagrebačkog poreznog referenta iz Uprave prihoda, koji nije htio da ga imenujemo, doznali smo da je i on svjedočio pokušaju da se svadbu prikaže kao poreznu olakšicu.
4. Za te novce i premata bebe
Iako je pomislila da je izašla iz štosa jer je odavno posljednji put rodila, knjigovotkinja Ruth Ann Michnay iz St. Paula u Minnesoti u jednoj se situaciji nije dala smesti.
"Jednom sam imala mladu majku kao klijenticu. Ona je tražila da joj se od poreza odbije pumpica za izdajanje po cijeni većoj od 300 dolara. Iako danas možda i postoje skupe kompjutorizirane elektromotorne pumpice, tada su postojale samo ručne. Prvo sam pomislila da je možda riječ o bolesnom djetetu, pa zato i o posebnoj pumpici. No, klijentica mi je rekla da je cijenu izmislila. Zato sam je nagovorila da se ne blamira", prisjetila se gospođa Michnay.
5. Pso-bitačni obveznik
Knjigovođa koji je ovo dojavio poželio je ostati anoniman: "Uređivač vrtova, već pod revizijom IRS-a, odbio je od porezne osnovice cijenu obiteljskog psa, pa je IRS-ovcima izjavio da će taj pas vući kolica s njegovim alatom i potrepštinama dok bude uređivao vrtove. Ironično su mu rekli da bi mu bilo bolje da je psa prijavio kao samostalnog podugovarača, kad već njih drži magarcima."
6. Nezavisni kritičar hrane
Knjigovođe kažu da ima mnogo ljudi koji troškove svojih hobija, ako su imalo povezani s poslom kojim se bave, pokušavaju prikazati kao porezne olakšice. Tako je njujorški računovođa Alan J. Straus poznavao holivudskog filmskog električara koji je pokušao odbiti troškove kupnje i iznajmljivanja videa i DVD-ova, te profesora talijanistike i europske umjetnosti koji je u olakšice ubrajao i svoje ulaznice za koncerte i kazalište.
Ipak, ima i onih kojima će priznati i olakšicu koja se već na papiru čini nemogućom misijom.
"Moj klijent ne samo da je podnio zahtjev za olakšicom, nego mu je i odobrena olakšica od nekoliko tisuća dolara za kupnju zbirki stripova. On je bio doktorand koji je pisao tezu o vezi stripova i društvenih vrijednost te ere", posvjedočio je Alan Dlugash, knjigovođa newyorške tvrtke Marks Paneth & Shron.
7. Pso-bitačni obveznik
"Jedna osoba koja je uzgajala pse smislila je genijalan način da smanji porez, tako što će jednog od svojih pasa darovati u dobrotvorne svrhe, pa bi to prikazala kao odbitak. Psi su bili vrlo skupi, ali je kvaka bila baš u tome da je vlasnik bio uzgajivač", prisjeća se Barghini, te objašnjava da se na stoku, konje ili pse za rasplod može obračunavati amortizacija (i odbijati od poreza), ali da to vrijedi samo za psa i kuju za rasplod, ali ne i za njihove štence.
8. Odijelo (ne) čini čovjeka
Svi smo se zatekli u razmišljanju o tome kako moramo lijepo izgledati na poslu, pa kad već moramo i kad već za to kupujemo odjeću, zašto je ne bismo pokušali prikazati kao porezni odbitak?!
Tako je knjigovođa Barghini doživio da njegov klijent, inače maneken, zatraži smanjenje poreza za svu odjeću koju je kupio jer on, kako je rekao svom knjigovođi, mora uvijek dobro izgledati. Barghini ga je smirio i objasnio da to ne ide tako, te da američki zakoni prihvaćaju olakšicu za radnu odjeću poput automehaničarskih kombinezona ili odora medicinskih sestara, ali ne i odijela s košuljama i kravatama. Svaki poslovnjak koji bi to pokušao odbiti od porezne osnovice, ne bi se dobro proveo.
Naš referent u Upravi prihoda tvrdi da su naši propisi i poreznici manje kruti – priznali bi kao odbitak odijelo novinaru koji se pojavljuje na televiziji, ali ne deset odijela, niti bi automehaničaru priznali deset kombinezona.
9. Nabrij mi – kočiju!
Novinari Bankratea nisu joj vjerovali, pa im je gospođa Dittrick morala faksirati detaljni račun na dvije stranice.
Riječ je o kočiji jednog Amiša koji ju je pokušao prikazati kao porezni odbitak. Unutrašnjost kočije cijela je presvučena baršunom, ima rasvijetljenu kontrolnu ploču, limene pragove, zatamnjena stakla, brzinomjer, hidraulične kočnice i prekidače za polagano prigušenje svjetla. Standardna kočija stoji 2675 dolara, "nabrijana" je stajala 3545 dolara (oko 15.200, odnosno oko 20.200 kuna).
"Smiješno je što bi Amiši morali živjeti najjedostavnijim mogućim životom, a ovaj je momak imao nabrijanu kočiju. Svejedno, uspio je umanjiti porez", tvrdi gospođa Dittrick.
Neoporezive naknade
GORILOPEDIJA – EKONOMIJA I PRAVO
