Igrokaz za Božić
Igrokaz za Božić
Uloge: Čitač, Ana, Robert, Mama, Otac, Prijatelj 1, Prijatelj 2, Kike (animatorica), Dida.
Čitač: Božićna zvona pjevaju. Prenose veliku vijest Kristova rođenja. Prenose glas mira i utjehe. Božji Sin silazi na tvrde ljudske putove… (čuje se glas zvona)Čitač: Jedna se obitelj pripremala na svoj način za Božić. Dok su se otac i majka brinuli za što ljepši bor i darove za svoju veliku djecu, kako je oduvijek bio običaj, njihova djeca na svoj način očekuju božićnu noć. Robert i njegova sestra drugačije misle o sreći. Robert susreće neke mladiće koji ga vabe na svoj put kao prijatelji.Prijatelj 1: Bog, Robi, kamo si pošao?Robert: Dosadno mi je kod kuće. Sad pred Božić stalno slušam: Robi, učini ovo, učiniono! Dobit ćeš dar pod bor! Nisam ja njihov poslušni pas da slušam zanagradu, kao da me dresiraju. Dosta je toga! Idem nekamo da se riješim togterora… Uh, uh, užas!Prijatelj 1: Hajde sa mnom! Tamo te nitko ne kontrolira. Radiš što hoćeš, u discu. Ako tise pije, pij, što hoćeš, ako ti se pleše, pleši kako hoćeš i s kim hoćeš. Hoćešli curu, imaš kakvu hoćeš. Danas biraš jednu, sutra drugu. Da vidiš, kakvepromjene! Uživaj!Prijatelj 2: Daj, pođi s nama. Neće te nitko pojesti. Da vidiš kako je. Ako ti se ne sviđa,ne moraš.Robert: Imate pravo. Mi mladi moramo ići naprijed i tražiti novo i bolje, pusti stare!Prijetelj 1: Eto vidiš, kako si ti pametan i napredan. Tako treba! Otrgni se već jednom odsvoje obitelji. Nije to jedina kuća na svijetu!Prijatelj 2: Ono uhodano u kući sve smrdi po naftalinu. Moraš tražiti novo!Robert: Pravo kažete. Moram već danas napraviti oštar rez, da za Badnjak ne bude previše bukei protivljenja. Jednom se mora početi živjeti slobodno!Prijatelj 1: I uživati sam. Što ti tu trebaju starci?Prijatelj 2: Evo, mi danas idemo u disco. Barem se malo opustim i potrošim višak energije.Robert: Dobro. Večeras idem s vama. Ma što bilo u kući. Gdje se nađemo?Prijatelj 1: Kod kioska, kod okretišta 1A, može?Robert: Dogovoreno. Bog, Adio! ….. (prijatelji P1 i P2 odlaze, dolazi sestra Ana)…Ana: Robi, zar se ti s takvim družiš? U našoj školi svi znaju da su to loši dečki, od ranemladosti. Ne uče, ne rade, ali puše i piju. Mislim da njihovi roditelji moleBoga da ih se riješe. Ali neće. Taj nikad neće raditi ni ženiti se. Ovako mu je lakše, dok ga roditelji hrane i oblače. Ničiji savjet ne trebaju, jer oni najbolje znaju. Znaju gdje je najbolji disco u gradu. Tamo se zadužuju, a onda varaju da bi vratili dug. S takvima se družiš?Robert: Daj već jednom ušuti. Ti uvijek sve znaš kao i mama. Dosta mi je tvojih propovijedi.Pusti me!Ana: Kako te mogu pustiti? Brat si mi i nije mi svejedno kako će ti biti. Brate, želim dabudeš sretan u životu… Ako si u krizi, zašto ne tražiš pomoć na pravom mjestu?Izbjegavaš crkvu i susrete mladih, bježiš od dobrih prijatelja. Više se ne javljaš nidon Ivi, niti don Marjanu, ne odlaziš u Centar i oratorij, totalni si ih zaboravio.Znam, rijetki su dobri prijatelji, ali ipak ih se nađe. Druži se s dobrima, a ne sološem!Robert: Ti si stvarno luda. Zar misliš da ću po tvom receptu naći sreću? Želim naći noviput do sreće! Pusti me već jednom! …. (odlazi)….Ana: O, Bože, više ne vrijedi lijepa riječ. Moram pojačati svoju molitvu i primiti seposta. Velika se djeca odgajaju samo molitvom i postom. Đavao ga jezaskočio kao lav. Duše Sveti, pusti svoje svjetlo na mog brata i daj mumudrosti i jakosti da pronađe pravi put! … (dolazi prijateljica križarica)…Kike: Bog, Ana! Što si tako zabrinuta? Nešto ti se dogodilo?Ana: Bog, Kike! Da, imamo problema s bratom. Ti si mi prijateljica, nećeš me odati ako tikažem?Kike: Neću. Razumijem te.Ana: Moj brat pošao je u loše društvo. To ga društvo neće popraviti, već pokvariti kaotrule jabuke što pokvare zdrave jabuke kraj sebe.Kike: Moramo mu pomoći. Jesi li razgovarala s njim?Ana: Jesam. Ne vrijedi. On traži svoj put za sreću.Kike: A jesi li razgovarala s roditeljima?Ana: Mami ne vrijedi govoriti, jer ona ne vjeruje da je Robert takav. A tati sam reklaprije nekog vremena, da razgovara s njim. Ipak mu je tata uzor. Ali tata poobičaju nije imao vremena, niti ga je poslije našao. On je uvijek prezaposlenradi veće plaće, znaš kakva je situacija, nema nam turizma pa sve propada….Kike: Onda je najbolje moliti i postiti.Ana: Da. Što se ne može lijepom riječju, treba prepustiti Bogu. On jedini tu može pomoći.Kike: Imam jedan prijedlog: kao što sam na susretu animatora zajedno molili za mog brata daozdravi, da predložimo zajedničku molitvu za tvog brata? Ne moramo rećinjegovo ime, ni da je tvoj brat. Možemo reći: za jednoga mladića koji traži pravi put.Ana: Baš ti hvala. A još ću o tome pričati i sa svojom mamom.Kike: Odlično. Oprosti, žuri mi se do jednog bolesnika da mu uredim kuću za Božić.Ana: I ja bih išla s tobom, ali moram s mamom ovo riješiti. Bog, Adio!Kike: Bog, Adio! …Animatorica odlazi. Dolazi mama idući u kupovinu)…Ana: Mama, Bog! Baš dobro što si naišla. Žuriš se, vidim?Mama: Znaš kako je pred Badnjak! Dobila sam slobodan dan.Ana: Mama, računaj i na mene, da ne moraš ti sve!Mama: Hoću. Ti si mi uvijek prava pomoć.Ana: Mama, smijem li ti nešto važno reći?Mama: Smiješ, kćeri.Ana: Mama, s našim se Robertom nešto strašno događa. Počeo se družiti s najgorim društvom.Mama: Toga sam se najviše bojala i nisam mogla vjerovati.Ana: Možemo očekivati najgora iznenađenja. Moramo mu pomoći, dok još nije kasno. Znaškako je s drogom danas, užas…svugdje je nude…Mama: Ma neće on to svojoj mami učiniti, pa ja njemu sve dajem.Ana: Mama, ne ide ti po toj računici ��" koliko ja tebi, toliko ti meni! Nego, nagovori tatu da snjim razgovara.Mama: Kćeri moja, vidiš da tata nema vremena. On puno radi, samo da vi bolje živite.Nemoj ga u tome ometati. On je jako marljiv čovjek. I dobar vam je.Ana: Majko, čovjekova dobrota nije u tome, ako samo tijelu priušti viši standard. A duši?Duša mu je još u kamenom dobu. Treba raditi i za dušu.Mama: A, ti si uvijek bila drugačija od nas. Uvijek nešto filozofiraš, kao i tvoj dida!Ana: A, tu smo. I ja ti smetam, kao i naš dragi dida; uskoro neće ni za mene biti mjesta u kući.Mama: Pa ti opet obnavljaš loše uspomene i to pred Božić…Ana: Mama, daj me slušaj! Govorim ti to kao najboljem prijatelju… Naš dida je bio vrijedan iugledan čovjek. Napravio je tako lijepu kuću za nas, ne za tuđu djecu. i bilo jemjesta za sve, jer je on računao na starost. Zato je mislio i na sebe i na nas. A kadje naša baka umrla, zar dida nije moga ostati u kući?Mama: Nemoj mi o tome govoriti!Ana: Čekaj, mama. Zar ona soba gdje je živio s bakom, nama nužno treba? On je tebi smetao,jer bi se trebalo brinuti za njega. Nagovorila si tatu da ga strpa u najbolji staračkidom. A mi ćemo ga redovito posjećivati. To je lakše, nego imati starog roditelja ukući, na stalnoj brizi. Oprosti, mama, mislim da to nije pošteno. On je skrbio zanas u mladosti, a mi smo u njegovoj starosti bili dužni istom mjerom uzvratiti. I mićemo ostariti i trebati tuđu pomoć. Ako želimo sretnu starost onda to moramoposijati u mladim danima. Nije pravedno od čovjeka koristiti sve njegovo, a njegagurnuti od sebe, pa bio to i najbolji starački dom u gradu.Mama: (plače): To nisam očekivala od tebe!Ana: Mama, molim te, razumij me! Imaš i ti djecu? Ona uče od primjera roditelja. Hoćeš li tibiti zadovoljna u staračkom domu u jednoj sobici, bila ona najljepše namještena?… A u tvojoj kući, dvorištu i vrtu da uživa netko koji ni prstom nijemaknuo za njezinu izgradnju? Zar misliš da ovo s bratom nije opomena od Boga,kakvu bi starost mogla dočekati?Mama: A što bi trebala učiniti?Ana: Prije nego ti odgovorim, mama, moram ti reći od čega je sve to počelo?Mama: Od čega?Ana: Najprije smo u kući prestali moliti. Nismo se mogli skupiti zajedno na nekoliko minuta.Onda smo letali za boljim standardom, sezona, turizam…. Čim je prestala molitva,ne treba ni nedjeljna sveta misa, jer se nedjeljom moramo odmoriti, od napornogtjedna. Ne treba ni ispovijed. Kad se čovjek ne ispovijeda, čovjek gubi ljudske vrline i postane živčan. Sve mu smeta, pa i stari roditelji. Njih se treba riješiti da imamo mirniji život… Ali mira nema ni tada, jer smo podivljali bez ljudskih vrlina i Božje pomoći. Ako se tko opre takvom stanju, onda smo svi protiv njega, jer filozofira. A kad dođe kriza, onda: joj što ćemo? Bože daj pomozi!Mama: Pa to je istina.Ana: E, sad ću odgovoriti na pitanje: Što učiniti?Kriza je stigla kao pokora za naše grijehe. Moramo biti strpljivi i činiti pokorusvojom patnjom. A ono što smo propustili kao kršćani, to obnoviti: obiteljskumolitvu, nedjeljnu svetu misu, vidiš i sama da smo nakon više godina dobili većicrkveni prostor i centar u koji još nisi ušla. Kad si se zadnji put ispovidjela? Trebapropuste ispraviti i moliti da nam se Bog smiluje.Mama: Ana, pa ti govoriš kao prorok!Ana: Govorim kao salezijanska animatorica naše župe. Branila si mi, a tata me pustio. Onda si i ti popustila. Zar sam tamo loše naučila? I kad je nekome od nas teško,cijele zajednica moli za tebe. I izađeš iz krize. Eto i sada mole za našeg Robija. Ja vjerujem da će Bog čuti molitvu zajednice po Isusovom obećanju: «Što molite u moje ime, dat će vam se!»…. Ali i mi moramo moliti u obitelji!Mama: A kako ćemo nakon dugog vremena početi?Ana: Ti samo pripremi tatu, a ja ću započeti… Idemo zajedno u grad! … odlaze..Čitač: Te su večeri otac i majka dugo razgovarali. U noćnoj tišini čuo se prigušeni jecaj. A pokajničke suze, nakon dugog vremena, klizile su niz dva obraza. U srcima je nastala velika promjena. Svanuo je Badnji dan. Užurbano se spremalo za Božićnu noć…Stigla je Badnja večer. Bili su svi u kući, ali ne i na okupu. Majka i kći kitile su bor, otac im pomagao. Robi je bio u svojoj sobi i gledao u prazno.Otac: Robi, dođi, ima pod borom nešto i za tebe! …(dovuče se Robert)…Robert: Ne zanima me.Otac: Što ti je, sine, u zadnje vrijeme?Robert: Sad me pitaš, kad trebam od tebe uzeti poklon? Nisam ja vaš dresirani pas da mepodmićujete darovima. Nemate vremena, nikad za mene, samo da za Božić budunajskuplji darovi pod borom i da imamo najskuplji bor. Ne trebaju mi darovi, negomi trebate vi, vaše vrijeme za mene, vaša ljubav!Otac: Pa što ti je?Robert: Večeras odlazim u disco. Dogovorio sam se sa prijateljima.Mama: Sine, zar ti to svojoj mami činiš i to na Badnjak?Robert: Da, činim!Čitač: Robi odlazi u svečano osvijetljeni stari grad, budući da dolazi neka strana grupa, a u duši teška tama. Na putu je sreo djeda. Djed se iz staračkog doma zaputio na ponoćku. Djedov put iz staračkog doma prema crkvi i Robertov put iz obitelji u disco sudarili su se na jednom križanju… U Robijevoj duši probudile su sve uspomene iz djetinjstva koje su ga vezale za dobrog djeda. Cijelim je njegovim bićem prostrujala sva dobrota i kršćanski život njegovog dide. Poče je drhtati. Oči su mu se napunile suzama. U zagrljaju s djedom, oprostio se od svojih kolega koji su ga čekali. Poveo je djeda svojoj i njegovoj kući. U kući su roditelji i sestra bili zamišljeni. Kad je Robi ušao s djedom, svi su bili iznenađeni.… (odlazi iz obitelji)….Robert: Tata, mama, ja sam doveo djeda da s nama zajedno proslavi Božić. On je išao naponoćku, a ja u disco. Promijenio sam svoj plan! Moj je dida vrjedniji od mogdruštva! On je za mene puno učinio kad sam bio mali.Ana: I za mene. To mu nikad ne mogu zaboraviti.Otac: I za mene je. I za sve nas. Nismo bili pravedni prema njemu! (plače)…Mama: Tata, oprostite mi, ja sam najviše kriva. I želim sve ispraviti.Ana: Dragi dida, otkako si ti otišao iz naše kuće, napustio nas je Božji blagoslov.Otac: Tata, oprosti i vrati se, da nam se vrati u kuću mir i sreća!Mama: Tata, vaša je soba spremljena. Mi smo večeras htjeli ići po vas u dom, ali nas je Robipretekao. Hvala Bogu!Ana: Zaista, hvala Bogu. Otkad nisam čula tu riječ u našoj kući?Hvala Bogu za sva iskušenja! Svi se moramo vratiti Bogu, da nas On vodi krozkušnje života! A našu će kuću pohoditi preko: molitve, nedjeljne svete mise ipravog kršćanskog života!Robert: Kako je lijepo zajedno trpjeti i zajedno slaviti!Ana: Slavimo Božić čiste duše i složnih srdaca! Poklonim dio svog vremena drugome uljubavi! Želimo vam iskreno; SRETAN BOŽIĆ!Svi: S R E T A N B O Ž I Ć….… …..Djed: Djeco, soba je moja u staračkom domu sunčan. Ali je tamna i prazna bez vas. Namastarima potrebna je blizina djece i smijeha unučadi. Blažena je kuća gdje mladi istari složno žive!
