Vrste ruža
Zbog vrlo lijepih cvjetova, još od rimskih vremena vrtlari i pjesnici štovali su ružu kao kraljicu cvatućih biljaka.
Malo je biljaka u kojih je prisutna tolika raznovrsnost u habitusu, visini, listovima i oblicima; cijeli se vrt može zaodjenuti cvjetovima ruža – od nježnosti sićušne ruže lončanice do pjenaste gomile divovskih cvjetova ruža puzavica. Danas su u uzgoju brojne sorte koje se razvrstavaju u nekoliko najvažnijih skupina.
Vrste ruža
Hibridne čajevke – krupnih cvjetova i otporne na smrzavanje nastale su oplemenjivanjem svojih slavnih, ali nježnih prethodnica ruža čajevki. Najomiljenija su skupina, bilo da je riječ o visokim, poluvisokim ili grmolikim sortama, sortama za pojedinačnu ili skupnu sadnju, za gredice ili rez. Cvatu nekoliko puta godišnje i izvrsne su za rez.
Polijanta ruže snažnog su i grmolikog rasta te visine do 60cm, zbog čega su pogodne za sadnju u skupinama na gredicama i travnjacima. Cvat traje nekoliko tjedana. Križanjem s hibridnim čajevkama nastali su polijanta hibridi krupnijih cvjetova skupljenih u štitaste cvatove.
Vrste tla
Svim ružama potrebno je mjesto koje je otvoreno prema suncu, a zaštićeno od hladnih vjetrova, s dobrim kruženjem zraka i hranjivim tlom. Ruže uspijevaju na većini tipova tla, no prednost daju lagano kiselim uvjetima (ph oko 6,5).
Za sve je najbolje koje zadržava vodu, no ipak dobro ocjedito. Ako je tlo pjeskovito treba ga oplemeniti dodavanjem komposta, treseta, humusnog gnojiva i malo gline. Suviše teško glinasto tlo treba prorahliti dodavanjem oštrog pijeska i komposta.
Pripremne radove najbolje je obaviti četiri tjedna prije sadnje, a sastoje se od iskapanja rupe dimenzije 50x50x50; miješanja iskopane zemlje s navedenim sastojcima. Većina ruža sadi se od sredine listopada do kraja studenoga, osim visokostablašica i nekih osjetljivih sorata koje se sade u rano proljeće. Kod proljetne sadnje ne smijete zaboraviti zalijevanje.
Ukoliko je sadnica golog korijena treba je ostaviti preko noći u vodi sobne temperature da se uklone svi oštećeni djelovi, a glavno korijenje se skrati na oko 30cm dužine. Rez mora biti gladak, malo ukošen. Korijenje se raširi po dnu jame, a zatim nagrne oplemenjena zemlja. Mjesto cijepa na korijenovom vratu mora biti pokriveno zemljom.
Na kraju se zalije i površina oko ruže zaštiti se slojem organskog malča ili zemljom.
Proljetna i ljetna gnojidba
Zalijeva se po potrebi, i to natapanjem zemlje oko korijenja. Treba paziti da se ne orošava nadzemni dio, jer je vlažno okruženje idealno za razvitak gljivičnih bolesti. Jednom godišnje u travnju ruže se prihranjuju prhkim stajskim gnojivom ili humusom.
Nakon osnovne gnojidbe dobro je sredinom ljeta prihraniti kompleksnim gnojivom s većim sadržajem kalija. Korovi se uklanjaju plitkim okopavanjem ili ručnim čupanjem, ali je bolje spriječiti njihovo izbijanje malčiranjem, tj. pokrivanjem površine oko biljke tresetom.
Vrste ruža
