Voće trešnja
UVIJEK SAM se pitala zašto su trešnje diskriminirane u odnosu na višnje u svijetu ženskih imena.
U voćnom je svijetu obrnuto – teško da itko može odoljeti zdjeli svježe ubranih, slatkih i sočnih trešanja. Svježe će nam višnje zbog kiseline vjerojatnije izazvati grimasu i skupiti usta. Natjecanje između trešanja i višanja u osnovi je natjecanje teksture protiv okusa. Kad se jedu svježe, prve su slatke i sočne, druge mekše i još sočnije, a njihova kiselina skriva nevjerojatne začine koji se u pravom svjetlu pokazuju u kuhanim jelima i kolačima.
Razlika je uglavnom u postotku šećera koji voće akumulira. Trešnje se uglavnom prodaju svježe, a višnje se, pak, puno više uzgajaju i uglavnom prerađuju.
Trešanja i višanja postoje stotine sorti: one mekanog i tvrdog mesa, crne, bijele, crvene, koje su dobar izvor antioksidansa fenola… Na početku sezone prvo se pojavljuju mekanije, tamnije i manje sorte trešanja, a potom dolaze debele, slatke i jako sočne.
Višnje dolaze nakon trešanja, obično krajem srpnja i mogu se doista mnogočime pohvaliti. Višnja maraska, autohtona hrvatska sorta, jedna je od najvažnijih hrvatskih gastronomskih atrakcija. Smatra se najukusnijom višnjom na svijetu i to potvrđuju kemijske analize, koje pokazuju kako je maraska u svojoj postojbini, zadarskom okružju, po koncentraciji ključnih sadržaja (prvenstveno suhe tvari, ali i nekih aromata u tragovima) superiorna u odnosu na bilo koju drugu višnju na svijetu.
Čuveni liker Maraschino svoju slavu duguje prvenstveno kompleksnosti okusa višnje maraske, iako se svugdje u svijetu nudi niz kopija koje našem originalu, bez osnovne sirovine koja je tom imenu dala slavu, rade vrlo lošu reklamu.
Takozvane maraschino cherries koje se prodaju u svijetu nemaju ništa zajedničko s našom maraskom. To su obično svijetle trešnje koje su izbijeljene, zatim obojene, ušećerene i aromatizirane gorkim bademom pa na kraju nemaju nikakve veze s bilo kojom sortom.
Jednom ubrane trešnje više ne dozrijevaju pa se moraju brati zrele i osjetljive. Svježe su trešnje sjajne, pune i sa žarko zelenim peteljkama. Višnje su mekše i time još osjetljivije i ne mogu se dugo čuvati. Za razliku od drugih višanja, maraske se obično prodaju bez peteljki i to je jedan od načina kako ih prepoznati na tržnici. Iako će svatko tko prodaje marasku to sigurno istaknuti. Ponekad se na tržnici prodaju prosušene maraske koje možete staviti u alkohol sa šećerom ili bez njega i tako nakon nekoliko tjedana dobiti fantastičan liker.
Trešnje su jako praktične jer im osim pranja ne treba gotovo nikakva priprema i najbolje su svježe. Višnje su dio nezaboravnih pita, savijača i torti, mogu se kiseliti i pirjati, čuvati u alkoholu, odlično se slažu i daju slatko-kiseli akcent masnijem mesu poput patke i svinjetine. Nakon povratka s tržnice, proberite trešnje i višnje i odstranite oštećene, jer mogu "zaraziti" ostale. Peteljke im odstranite tek prije jela ili kuhanja, jer bez peteljki vrlo brzo omekšaju.
Okus trešanja i višanja potječe uglavnom od bademastog benzaldehida, cvjetnog terpena i esencije klinčića. Zagrijavanjem, ti se okusi pojačavaju, posebno bademast i cvjetni okus, tim više ako se u njima ostave koštice. Zato se u klasičnom clafoutisu od trešanja, francuskom kolaču sličnom "zlevki", ostavljaju cijele. Ako se bojite "pljuckanja", izvadite koštice, za što postoji poseban alat koji se može nabaviti u trgovinama posuđem. Nažalost, na taj se način izgubi dosta dragocjenog soka.
Voće trešnja
