Mirisna grahorica
Mirisna grahorica
Ako na svom balkonu, terasi ili vrtu želite preko ljeta stvoriti prekrasan živi zid, a raspolažete skromnim sredstvima – posijte i posadite vlastite jednogodišnje penjačice koje rastu brzo i cvatu cijelo ljeto.
Štite vas od neželjenih pogleda sa susjednog balkona ili ulice, zaklanjaju neugledne dijelove vrta, a prave i ugodnu hladovinu. Možete ih posijati izravno na mjesto uzgoja (travanj, svibanj) ili ih posijati ranije u posudice smještene na prozorskoj dasci kako bi vaše penjačice što prije procvale (ožujak, travanj).
Jedan od prijedloga je mirisna grahorica (Lathyrus odoratus).
Mirisna grahorica, ukrasni grašak jednogodišnja je biljka penjačica iz obitelji mahunarki (Fabaceae), porijeklom iz Italije, Krete i Sicilije – Mediterana. Može narasti u visinu do 1-2 metara, grmolikog rasta.
Cvijetovi mirisne grahorica, ovisno o kultivaru, imaju prekrasni, opojni slatki miris, pa otud i naziv biljke. Kultiviranjem se uzgajaju vrste većih cvijetova, ali nažalost one nemaju tako opojni miris kao vrste manjih cvijetova, ali su odlične kao rezano cvijeće.
Cvijetovi su u prosjeku veličine 2-3,5 cm. Cvate u nijansama bijele, roza, ljubičaste i crvene boje, a postoje i kultivari prošaranih boja.
Mirisna grahorica najviše voli direktno sunce ili svjetlu polusjenu, dobro drenirano i propusno tlo, ali i dosta vlage – preporučljivo ju je zalijevati redovito u slučaju suše i malčirati tlo okolo da bi se duže zadržala vlaga u tlu. U slučaju da raste u sušnim uvjetima jako brzo završava s vegetacijom i podložnija je bolestima.
Najbolje ju je sijati od sredine 3. mjeseca u posudice, zasebno svaki, npr u čašice jogurta i prekriti prozirnim najlonom do klijanja da zemlja ima stalnu vlažnost. Kad niknu male biljčice treba ih staviti na svjetlo da se previše ne izduže i nakon opasnosti od mrazeva presaditi van. Vani na otvorenom slabo niče ako nema dovoljno vlage, a može se sijati i vani u tegle.
S obzirom da je penjačica ona treba potpornje za koje se može uhvatiti – najbolje joj odgovara žičana ograda za koju se može čvrsto primiti, širi potpornji kao npr bambusovi štapovi nisu baš dobro rješenje jer se za njih ne može čvrsto uhvatiti. Razlog tome su vitice kojima se hvata: list je građen od 2 listića i 2 vitice, ali one nisu previše duge, a najbolje se prime za tanke predmete oko kojih se čvrsto omotavaju i tako drže biljku.
BOLESTI I NAMETNICI:
Od bolesti, mirisnoj grahorici najveća opasnost prijeti od pepelnice, gljivične bolesti koja se širi po suhom i sunčanom vremenu, ona doslovno može “ubiti” biljku – biljka se u vrlo kratkom roku cijela posuši. Najbitnije je biljki osigurati dobre uvjete raste, redovitu vlagu i na taj način uvelike možete spriječiti pojavu i širenje bolesti.
Od nametnika grahoricu najčešće npadaju biljne uši, najčešće one zelene. Ako se kod mene pojave ja ih uglavnom ručno mičem tj. izgniječim prstima. Najbolja pravantiva za obranu od nametnika su također dobri uvjeti rasta.
SKUPLJANJE SJEMENJA
Nakon cvatnje ako ne uklonite ostatak cvijeta, razviti će se zelene mahune dužine otprilike 5-7 cm. U njima se razvija okruglo sjemenje, a zrelo je kad se mahune posuše tj posmeđe – tad je sjemenje u njima dobilo tamnu boju. Tad možete ubrati mahune, izdvojiti sjemenke i staviti ih još malo sušiti na suho mjesto.
Sjemenke mirisne grahorice navodno su toksične, stoga budite oprezni s njima, pogotovo kad su djeca u pitanju, jer su mahune i sjemenke prilično slične klasičnom grašku.
Mirisna grahorica
