Gljive lisičarke
OSIM VEĆ vrlo ustaljenih šampinjona, vrganja pa čak i shiitake gljiva možete se povremeno počastiti i sezonskim gljivama kao što su lisičarke, piše Crochef.com.
Ne susrećemo ih baš često, ali svakako su vrijedne naše pažnje.
Nutritivna vrijednost gljiva
Kao i sve ostale gljive, i lisičarke (lisičice) su dobar izvor prehrambenih vlakana, uključujući hitin za koji se smatra da djeluje na smanjenje razine kolesterola u krvi, ali i beta-glikan koji se pokazao blagotvorinim za čitav krvožilni sustav našeg organizma. Ipak, treba istaknuti da se količina ovih dvaju vrijednih nutrijenta smanjuje termičkom obradom, ali ipak ne u tolikoj mjeri da više ne bi bili mjerljivi.
Što se vitamina tiče, gljive obiluju vitaminima B1, B2, C i D, a lisičarke napose vitaminima A i C. Tu su i mineralne tvari poput kalija, željeza, cinka i kalcija, a zahvaljujući vitaminu D preporučuju se kod prevencije metaboličkih bolesti kostiju (npr. rahitisa, osteoporoze i sl.)
Gljive lisičarke
Kako izgledaju lisičarke?
Lisičarke, koje se još nazivaju i lisičicama, vrlo su česte u našim krajevima i uz šampinjone i vrganje vjerojatno jedna od najomiljenijih vrsta gljiva. Može ih se naći u razdoblju od lipnja do listopada i to u tamnim šumama listača i četinjača na mahovini, a najčešće rastu u velikim prepoznatljivim skupinama.
Lisičarke imaju žuto-narančasti klobuk velik 3 do 10 cm koji je suhe površine, veoma mesnat i vijugav, u središtu uleknut i savijen prema rubovima. Jednom riječju, nalikuje na lijevak. Stručak se prema dnu sužava i jednake je boje kao i klobuk.
Meso lisičarki debelo je i žilavo, ima ugodan miris i posve blago papren okus. Te karakteristike mesa zahtijevaju nešto dulje kuhanje, ali isplati se uložiti malo vremena za tako ukusan krajnji rezultat. Treba napomenuti da zbog svega navedenog lisičarke nisu prikladne za sušenje.
