Tete u vrtiću predanim radom prikrivaju mnoge nedostatke
VIŠE OD tisuću zagrebačke djece ove se godine neće moći upisati u vrtiće u gradskom vlasništvu.
Metropola već godinama ima kronične probleme s nedostatkom prostora u ustanovama za predškolski odgoj, a većina gradskih vrtića vapi za proširenjem, dodatnim sadržajima i obnovom postojećih objekata. No, nedostatak sadržaja i smještajnih kapaciteta nije jedini problem s kojim se susreću djeca i odgajatelji.
Godinama isti kapaciteti
Tako je u vrtiću Petar Pan na Črnomercu na 50 četvornih metara smješteno 21 dijete, a na raspolaganju im je jedan zahod i malena čajna kuhinja. Instalacije su dotrajale, a za igralište im služe gradski parkovi. U novootvorenom vrtiću Šumska jagoda na Bijeniku, za čije je preuređenje utrošeno 9,6 milijuna kuna, nedostaju radijatori pa nema ni grijanja.
Nekoliko vrtića, iako ima mogućnost za proširenje, čeka na odluku gradske uprave da im dodijeli novac.
– Smještajni kapaciteti nisu se povećavali od 1975. Imamo osam tisuća četvornih metara zemljišta oko vrtića, na kojima bi se mogao sagraditi dodatni objekt, no na zahtjev koji smo Gradu uputili, nitko ne odgovara – kaže Lidija Vuković, ravnateljica vrtića Matija Gubec na Srednjacima.
Djeca žive s podstanarima
Njezina kolegica Dunja Barušić iz vrtića Radost iz Gornje Dubrave, kaže kako već pet godina traži nadogradnju i rekonstrukciju objekta. Imaju 340 djece, pa im je potrebno veće igralište s novijim spravama, dvorana, prilaz za invalide, dok roditelji upozoravaju kako neki krevetići nemaju madrace, nego običnu spužvu.
Ravnatelji vrtića koji se nalaze u zgradama starijim od 30 godine često imaju problema s dotrajalim instalacijama, prokišnjavanjem, pucanjem cijevi, ljuštenjem pročelja… Iako se takvi problemi uglavnom brzo rješavaju, ravnatelji ističu kako su ipak potencijalna opasnost za djecu i djelatnike.
Dječji vrtić Zvončić u Voltinu naselju star je 40 godina. Iako se prije dvije godine spominjalo njegovo rušenje te gradnja suvremenijeg vrtića, odgajateljice se o četiri odgojne skupine još i danas brinu u derutnom objektu.
– Kao dijete pohađao sam vrtić u ulici Voltino, a najveći je problem što je objekt obložen pločama od azbesta. Još prije dvije godine obećana je gradnja novog vrtića. Vrtić nema ni ljuljačke – kaže otac petogodišnjeg Petra.
U nekim pak vrtićima djeca žive u zajednici s podstanarima. U Hrvatskom Leskovcu djeca u vrtić idu zajedno s osmoškolcima, dok zgradu vrtića “Tatjane Marinić” na Tuškancu djeca dijele s još jednom stanarkom.
– Adaptacijom tog dijela zgrade mogli bismo primiti još 35 djece u jaslice. Tražili smo da se našoj susjedi nađe drugi smještaj, no cijeli slučaj zapinje zbog imovinsko-pravnih odnosa. Nadamo se da će se situacija uskoro riješiti – kaže ravnateljica Marija Filipović.
Stječe se dojam da su kvalificiranost vrtićkog osoblja i predanost “teta” znatno su iznad općih uvjeta u kojima obavljaju svoju djelatnost. To što su tete “zakon”, nipošto ne bi trebalo značiti da se zakonske obveze o propisanim standardima gradnje, opremanja i rekonstrukcija dotrajalih vrtića mogu ignorirati.
Tete u vrtiću predanim radom prikrivaju mnoge nedostatke
GORILOPEDIJA
BEBE
