ZAGREB – Iako se je zadnjih tjedana od dijela SDP-ovaca najavljivala mogućnost kandidiranja Igora Rađenovića za zagrebačkog gradonačelnika na lokalnim izborima u proljeće iduće godine, od toga neće biti ništa. Još od lansiranja takve teze bivši je direktor Zagrebačkih cesta odbijao medijima davati komentare na temu eventualnog kandidiranja, valjda znajući da nije pametno izletavati s izjavama u javnost prije nego što se donese konačna odluka. A njegova odluka, bar što se tiče uključivanja u lokalne izbore u Zagrebu je – negativna.
Rađenović nam je, naime, još prije objave o povlačenju iz politike tiho poručio kako nema ambiciju suprotstaviti se Milanu Bandiću u borbi za gradonačelničku fotelju nakon što je doživio brutalni napad tijekom direktorovanja u Zagrebačkim cestama. Takva njegova odluka najviše će, stoga, ražalostiti upravo one iz središnjice Socijaldemokratske partije koji su priželjkivali konačni obračun šefa stranke Zorana Milanovića s Bandićem i njegovim pulenima iz gradske organizacije SDP-a. Međutim, takvom se obračunu Milanovića s Bandićem za sada ne treba nadati. Prevagnulo je, izgleda, pragmatično mišljenje prema kojem SDP može zadržati vlast u metropoli samo preko populiste Bandića, a ne preko poštenjačine Rađenovića.
Koliko će takva odluka s Iblerovog trga biti dobra pokazat će izborni rezultati. Na treba smetnuti s uma da će Bandićevi protukandidati biti Radimir Čačić iz HNS-a i HDZ-ova uzdanica Jasen Mesić.
Rađenovićeva neambicioznost za iskorak na političku scenu, nakon što je pobrao simpatije javnosti otkrivanjem malverzacija u holdingovim Cestama, možda je znak protivnicima Bandića u vrhu SDP-a na nalaženje nekog drugog antibandićevskog kandidata za mjesto prvog gradskog službenika na Radićevom trgu. Možda će to biti Antun Vujić, Nenad Stazić ili mladi Jurica Meić, trojac koji se, osim Rađenovića, spominjao prošlog mjeseca u tom kontekstu. Još uvijek izvršni potpredsjednik Holdinga trenutno na zagrebačkom Županijskom sudu vodi pravdu protiv dvojice napadača koja su ga u svibnju, po nalogu za sada nepoznatih naručitelja, ispred stana u Travnom pretukli palicom i pošpricali suzavcem, da bi po izlasku iz bolnice Rađenović odlučio odstupiti s kobnog direktorskog položaja s kojeg je pokušao razriješiti financijski mutež.
Međutim, nije sve stalo na fizičkom napadu Miodraga Šimunca i Nikole Presečkog, već je pretučeni Rađenović doživio još jednu spletku s objavljivanjem anonimnog pisma na službenim stanicama Holdinga. U tom pismu iz siječnja ove godine navodni zaposlenici Cesta Rađenovića su optužili za mobbing i zlostavljanje, no objavljivanje pisma samo je pokrenulo mediju lavinu koja je završila smjenom Slobodana Ljubičića Kikaša s čelnog mjesta Holdinga. Osim Kikaša, kao glavni krivac za denuncijaciju Rađenovića preko spornog pisama označen je bivši holdingov glasnogovornik Nenad Ivanković. On je ostavku na mjesto Ljubičićevog savjetnika za mediji dao isti dan kada je Kikaš objavio svoje povlačenje s dužnosti Predsjednika uprave Holdinga.
Iako se javnost nadala da će Kikašev odlazak pokrenuti u lavinu u raščišćavanju brojnih afera na gradskoj razini, u SDP-u se odustalo od toga. Ljubičić je nagrađen novom funkcijom i kao da se ništa nije dogodilo. Svjestan pozadinskih igara u stranci Rađenović je odlučio povući se iz politike. Sada mu je vjerojatno mnogo važniji mir u obitelje, ili drugim riječima – sačuvati živu glavu.
