ZAGREB – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je vjernicima uskrsnu poruku u kojoj je istaknuo da je Krist po svojem uskrsnuću postao graditeljem i temeljem života i povijesti čovječanstva. Koliko god naprezali snage i trudili se ostvarivati nove zamisli, bez Boga ćemo se trajno susretati sa svojom nedostatnošću da damo odgovor na sva pitanja koja su oko nas i koja se rađaju u nama, poručio je kardinal. Osvrnuvši se na riječi "Što tražite živoga među mrtvima?" koje od uskrsnoga jutra s Isusova groba odjekuju u životu svakoga kršćanina i kršćanke, kardinal je poručio da svijet ne može pronaći nadu ako se zadržava u vrtlogu vlastite sebičnosti, gdje svatko – grčevito se držeći svojih ideja – zapravo brani uske interese, bilo gospodarske, bilo političke naravi. Takvim pristupom i dalje se traži i pokušava pronaći život tamo gdje on ne postoji i gdje boravi smrt, upozorio je kardinal. „Ako se ljude u malodušju i očaju, prepune dvojba, pitanja i tjeskoba, pritiješnjene svakidašnjim poteškoćama preživljavanja, tješi uvjeravanjem da su za život dostatne političke strategije, veliki programi međunarodnih institucija, snaga novca i stvaranje zemaljskog ugleda, ili pak opijenost raznim zastranjivanjima u uživanju, čini se najveća moguća prijevara, koja ostavlja duboke brazde razočaranja i tamu duha. Njezini su plodovi očiti: od neozbiljnog poigravanja životnim vrijednostima, preko suptilnih uporaba sredstava nepravde, koja se toleriraju te tako oslabljuju ljudsku volju da se zauzima za dobro, do nasilnog ponašanja, koje nerijetko prolijeva krv na ulicama, uzrokuje plač u obiteljima, izostavlja odgojna pitanja u školama. A sve to na najneposredniji način pokazuje što znači življenje u okvirima do kojih nije doprlo svjetlo Uskrsnuća"; upozorio je u poruci kardinal. „Dok tama Velikog petka dolazi bez kašnjenja i bez imalo dvoznačnosti, začuđuje da se moramo suočavati s osporavanjima kršćanskih vrijednosti", upozorio je kardinal, istaknuvši da nije teško pokazati da je društvo prožeto njima sretno društvo koje ne poznaje nasilje i netrpeljivost; ne prihvaća zlostavljanja i ne trpi laž. U poruci je kardinal također ukazao da je puno onih koji su se, pred strahom od Krista, okomili na Crkvu. „Boje se da bi nasljedovanje Krista za njih zapravo bio gubitak. Boje se da bi življenje u skladu s evanđeljem značilo "izgubiti" život poput Krista te vješto izostavljaju ona područja Isusova djelovanja i nauka koja se ne uklapaju u njihov koncept", istaknuo je kardinal, zapitavši pri tome je li važnije u životu činiti ono što čini većina, makar i u strahu, ili pobijediti strah prihvaćanjem otkotrljanoga kamena s groba, stavom i djelima koja daju smisao životu? U poruci je kardinal također ukazao da postaje vidljivim koliko je svijet izgubio Božji dah, koliko ljudi žele bezobzirno uređivati i upravljati stvorenim, prosuđivati i osuđivati ljude prema vlastitim zakonitostima i mjerilima, dok Uskrs dariva novost koja se ne zadržava tek na simptomima.
Ističući da je Bog stvorio novu zbilju, u kojoj je radost dobila svoje predivno mjesto na kojemu ne postoji prijetnja nemira i tjeskobe, čime je kršćanima darovana ozbiljnost radosti, kardinal je upozorio da živeći u suvremenome hrvatskom društvu nije teško primijetiti da nedostaje te kršćanske "radosne ozbiljnosti" kulture evanđelja, koja ne previđa potrebu za Bogom, pobjednikom nad smrću i koja ne dopušta da se život na raznim razinama vrti između djetinjastih nadanja i još djetinjastijih razočaranja. „Kao djecu Božjega kraljevstva, kao sinove i kćeri Svjetla, boli nas čudna infantilizacija društva, koja se toliko puta vidi u neodgovornom postupanju, u neozbiljnim stavovima na mjestima gdje bi morala postojati razvidna ozbiljnost i čvrstoća životnih uporišta. Infantilizacija društva usko je povezana s viktimizacijom. Krivci za našu bijedu uvijek su drugi, ustručavamo se preuzeti odgovornost u rješavanju svojih poteškoća i problema, čekamo da diktat dođe od drugih", upozorio je kardinal. „U zbilji bez stvarnih oslonaca i bez životnog smisla, koji uspijeva izdržati i pred prijetnjom smrti, ne možemo govoriti o ozbiljnosti. Oznake djetinjastog pristupa vide se u naglim odstupanjima, protegnutima od prekomjernog oduševljenja do bezrazložne bezvoljnosti i ravnodušnosti; od euforije do apatije. To se očituje i u zakonodavstvu, osobito s obzirom na razloge donošenja i načine provođenja nekih zakona. U društvu koje izabire površnost kriteriji se mijenjaju iz dana u dan, a snage potrebne za izgradnju zbiljskih odnosa raspršuju se bez istinskoga učinka u besplodnosti raznolikih insceniranja zbilje. U ozračju pretjerivanja nestaje istina, a tamo gdje je istina poljuljana ili se čini nepotrebnom, put do nezadovoljstva je najkraći", upozorio je kardinal. Kardinal Bozanić pri tome je poručio da Kristovo uskrsnuće ne dopušta odbacivanje životne zbilje, makar ona izgledala beznačajnom i obilježenom zemaljskim porazima. Zreo i ozbiljan kršćanin ne vjeruje u budući, nego u vječni život. Budući da je taj život vječan, on već traje, a svojom slobodom i istinom pozvani smo ga prihvatiti kao dar kojim u našoj povijesti Bog započinje tu vječnost, zaključio je kardinal. Ističući da Isusov križ objavljuje da se na svijetu obilježenom grijehom ne može izgraditi ništa vrijedno, ako se ne prianja uz istinu, kardinal je poručio da nas križ uči da se osudom izmišljenoga krivca ne oslobađa čovjek i čovječanstvo; da se odbijanjem sebedarja i žrtve umnaža i produljuje borba čovjeka protiv čovjeka. Na kraju poruke kardinal je vjernicima čestitao Uskrs riječima „Neka vazmeno svjetlo rasvjetljuje vaš život, vašu zbilju – sretan Uskrs!"
