ZAGREB – Većina kipova postavljenih u središtu Zagreba zadnjih nekoliko godina izazivaju podsmjeh i zgražanje struke, a postavljeni su iz političkih razloga, donosi mišljenje nekoliko uglednih umjetnika današnji Jutarnji list.
Analiza spomenika je napravljena povodom glasina o tome da grad namjerava postaviti spomenik papi Ivanu Pavlu II., i to možda na Markovom trgu, pa se sumnja da struka opet neće biti uključena u odlučivanje o tome.
Kipari koji su sudjelovali u anketi Jutarnjeg tvrde da se spomenici postavljaju radi statistike i političke koristi, a ne radi potrebe i umjetničke vrijednosti. Na natječajima prolaze samo rješenja koja su figurativna i na razini jeftine simbolike, a primjer je spomenik Stjepanu Radiću, o čijem je izgledu odlučivalo vodstvo HSS-a, a u proces odlučivanja nije bio uključen nijedan kipar.
Marija Ujević, autorica spomenika Šenoi i Krleži, kaže da jedino rješenje vidi u organizaciji javnih natječaja s dužim rokovima i preciznom određivanju lokacija. Ona je posebno napala postavljanje kipa Ljudevita Gaja u Gajevoj ulici, za koji smatra da se apsolutno ne uklapa u prostor i da je nekvalitetne izrade.
Saša Šekoranja, akademski slikar i dizajner smatra da su mnogi od novijih spomenika u Zagrebu neukusni, a njihovo eventualno uklanjanje će biti problematično jer povlači političke konotacije, a i doživljeno je kao uklanjanje osobe, a ne kipa. Arijana Kralj, autorica zagrebačkog Vodiča spomenika i fontana, dodaje kako je Meštrovićev Tesla, inače izvanredan rad, upropašten izborom loše lokacije.
Kao primjeri dobro postavljenih i kvalitetnih kipova su navedeni Kožarićevo „Prizemljeno sunce“ u Bogovićevoj, „Razlistala forma“ Vojina Bakića i skulpture na Savskom nasipu koje zajednički čine izvrsnu cjelinu.
