ZAGREB – U dvorani Vijenac u Zagrebu predstavljena je 22. siječnja knjiga kardinala Josipa Bozanića "Istina u ljubavi" objavljena u suizdanju Glasa Koncila i Školske knjige. Na predstavljanju su sudjelovali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Francisco Javier Lozano, kardinal Bozanić i hrvatski biskupi koji su sudjelovali na izvanrednom zasjedanju HBK, predvođeni predsjednikom HBK đakovačkim i srijemskim biskupom Marinom Srakićem; zatim ministar kulture Božo Biškupić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Milan Moguš, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, redovnički poglavari i poglavarice, brojni svećenici, redovnici i redovnice te mnogobrojni Zagrepčani koji su ispunili dvije dvorane Vijenca. O knjizi su govorili predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul, direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić, predsjednik Vijeća HBK za kulturu dubrovački biskup Želimir Puljić i akademik Josip Bratulić.
Knjiga "Istina u ljubavi" nastala je zato da izgovorena riječ ne ostane samo na tragu eha, odjeka, prisjećanja, nego da nam kardinalove riječi budu trajno pri ruci, da iznova iščitavamo njihovu poruku i želju za istinom u ljubavi. Kardinalove propovijedi pružaju nam se poput medalje s dva lica, jednako važna. Medalja je to hrvatske prošlosti i sadašnjosti, hrvatske povijesti i budućnosti, koja se zrcali u dvije etape suvremene hrvatske povijesti o kojima kardinal u svojim propovijedima progovara: o tragičnoj sudbini hrvatskoga naroda u tijeku II. svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata – i svim njihovim interpretacijama. On nudi istinu kao jedinu svevremensku konstantu koja oslobađa i koja otvara horizonte istinske slobode, kako one tjelesne, tako i one slobode mišljenja i govora. Evanđeoska istina prožeta ljubavlju za neizrečenom i zabranjivanom istinom naraštaja hrvatskih sinova i kćeri, kao i nada i ohrabrenje svima onima koji su za ne tako davnoga Domovinskog rata osjetili strahote i patnje prognaništva i stradanja – za kardinala Bozanića bila je izvor iz kojega je crpio poruku nade za služenje Crkvi i narodu nadahnuto logikom blaženstva. Takav govor možda i nije uvijek dočekan s odobravanjem ili sa stvarnim intelektualnim poštenjem. U nedostatku želje za istinom ili u nedostatku teološke pismenosti, govori crkvenih pastira često se, linijom manjeg otpora, nužno navlače na političke ili egzistencijalističke interpretacije i moraliziranja. Jezik vjere navlači se i pretače u dnevnopolitičke jezike koja, kako se kaže, prosječni konzument medija najlakše razumije. Sami mediji su autoreferencijalni, samodostatni, premda to predbacuju Crkvi i crkvenom načinu govora. Oni od stvarnosti o kojoj govore uzimaju samo fragmente koji bi mogli biti tržišno zanimljivi, maksimalno pojednostavljeni, dekontekstualizirani i dobro "umotani" da zagolicaju prosječnog konzumenta ili da ga odvedu u sasvim drugom smjeru, zavedu u povijesnim plićacima. Kardinal Bozanić u svojim riječima zauzeo je pravednu stranu u preslagivanju govora o istini, vremenu i slobodi vlastita naroda, nasuprot mnogim postojećim stereotipima o Crkvi i njezinom mjestu u društvu. Nastavio je vapaje uznika i blaženog kardinala Alojzija Stepinca, neumornog svjedoka – kardinala Franje Šepera i zaljubljenika u slobodu – kardinala Franje Kuharića. Pokazuju to i kardinalove brojne druge propovijedi – osobito na Stepinčevo u zagrebačkoj prvostolnici i hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Tematika njegovih propovijedi je teologija povijesti, to jest tumačenje povijesnih događanja u svjetlu Božje riječi. On se u svojim homilijama obraća ne samo vjernicima okupljenim na euharistijskom slavlju, već i odgovornima u društvu ali i međunarodnoj zajednici. Njegove riječi okrepa su svima koji žele biti čuvari vrijednosti za koje se vrijedi boriti i žrtvovati. To su kratke propovijedi, lako razumljive, jezgrovite, jasne i prepoznatljive, rečeno je na predstavljanju.
Na kraju se okupljenima obratio kardinal Bozanić, koji je zahvalio Školskoj knjizi i Glasu Koncila na pokretanju tog izdavačkog pothvata. Zahvalio je također svima koji su vodili i sudjelovali u predstavljanju te svima okupljenima, izrazivši uvjerenje da su na predstavljanje došli vođeni upravo poštovanjem prema onomu što je napisano u knjizi.
U knjizi kardinala Bozanića sabrano je ukupno šest kardinalovih propovijedi. Riječ je o propovijedi od 13. svibnja 2007. u Bleiburgu na svečanoj misi prigodom 62. obljetnice hrvatskog stradanja na Blajburškom polju, zatim u Macelju 5. lipnja 2005. o 60. obljetnici mučeničke smrti 21 svećenika te brojnih nevinih hrvatskih mučenika stradalnika u maceljskim šumama, te u Svetvinčentu 24. kolovoza 2007., prigodom 60. obljetnice mučeničke smrti svećenika Miroslava Bulešića. U knjizi su, nadalje, dvije kardinalove propovijedi izrečene u Vukovaru: od 26. listopada 2002. na proslavi 150. obljetnice uspostave Hrvatsko-slavonske ili Zagrebačke crkvene pokrajine i biskupijskog spomen-hodočašća u Vukovar te od 18. studenoga 2006. na vukovarskom Memorijalnom groblju u prigodi spomen-hodočašća o 15. obljetnici vukovarske tragedije. Knjiga na kraju donosi i homiliju koju je kardinal održao 4. studenoga 2007. u spomen-crkvi Sveta mati slobode u Zagrebu, prigodom blagoslova kenotafa s imenima svih branitelja i civila poginulih ili nestalih u tijeku Domovinskog rata – njih 15.840.
Pogovor za knjigu napisao je biskup Srakić, a u prilogu je objavljeno i Pismo HBK o 50. obljetnici završetka II. svjetskog rata, potpisano u Zagrebu 1. svibnja 1995. godine. Predstavljanje je vodila Miroslava Vučić, urednica u Školskoj knjizi. U kulturnom dijelu programa sudjelovali su "Bogoslovski oktet" iz Zagreba te glumac Joško Ševo, koji je čitao ulomke iz kardinalovih propovijedi na Bleiburgu, u Vukovaru, Svetvinčentu i crkvi Sveta mati slobode. Školska knjiga i Glas Koncila knjigu su objavili u novopokrenutoj biblioteci "Blago riječi".
