ZAGREB – Treća postaja ekumenskog hoda po zagrebačkim crkvama bila je u ponedjeljak 21. siječnja u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjega. Osim domaćina koje je predvodio protojerej stavrofor Marinko Juretić, molitvi su nazočili kao predstavnik Katoličke Crkve upravitelj svetišta Majke Božje Bistričke vlč. Zlatko Koren, predstavnik Bugarske pravoslavne Crkve o. Emil Canev, predstavnik Makedonske pravoslavne Crkve protojerej Kirko Velinski, u ime Evangeličke Crkve u RH pastor Branko Berić, predstavnik Saveza baptističkih Crkava u RH Boris Peterlin i pastor Evanđeoske pentekostne Crkve Danijel Berković. Prigodni nagovor vezan uz ovogodišnju temu molitvene osmine "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17) održao je srpskopravoslavni svećenik Mihailo Žikić. Podsjetio je na riječi crkvenog oca da je molitva poput strijele. Strijela je uvijek slobodna letjeti kako bi dostigla svoju cilj, ali samo ako je izbačena iz dobroga luka snažnom mišicom. Središte pogađa samo ako je strijelčev nišan nepomičan i precizan. A ono što često nedostaje našoj molitvi je ta snaga duha, svijest o ozbiljnosti naše situacije. Život i molitva potpuno se neodvojivi. Život bez molitve je život kojem nedostaje njegova najvažnija dimenzija. To je "površni" život bez duše, život koji se zadovoljava vidljivim, koji se zadovoljava našim bližnjim kao pojavom u fizičkom smislu, u kojem ne otkrivamo svu neizmjernost i vječnost njegove sudbine. Značaj molitve je u tome da se samim životom otkrije i utvrdi činjenica da sve ima dimenziju vječnosti i da sve ima mjeru beskonačnosti. Žikić je podsjetio kako Bogu nije nimalo drago kad mi molitvu izgovaramo mehanički iz straha pred Njim ili u nadi da će nas zauzvrat za naše napore On na ovaj ili onaj način "nagraditi". Između Boga i čovjeka mora postojati pravo duboko razumijevanje i srodstvo. Nije dovoljno da čovjek samo moli, već mora živjeti životom koji je izraz molitve, koji opravdava molitvu. Bogu je potrebna istina: istina našeg uma, istina našeg srca i obavezno istina našeg života, podsjetio je Žikić. Vlč. Koren istaknuo je kako je snaga molitvene osmine da kršćani ne mole za sebe, već jedni za druge i pozvao je sve da se u toj molitvi ne umore. Napomenuo je kako je ekumenizam, zajedničko nastojanje za jedinstvo, ima svoj korijen u Isusu Kristu i svatko od nas tko želi biti stvarno Isusov učenik to mora prepoznati kao zadatak svoga života. I mnogo prije sto godina na ovim našim prostorima postojala su brojna ekumenska nastojanja. Tako se bjelovarski i grubišnopoljski kraj mogu podičiti jednom ljepotom ekumenizma – u ukopima pokojnika u mjestima gdje su živjeli katolici i pravoslavni zvonila su zvona obiju crkava. Nedavno je svećenik iz Boke kotorske svjedočio kako tamo već više od petsto godina postoje crkve u kojima je oltar zapadnog i istočnog obreda kojima se koriste vjernici katoličke i pravoslavne Crkve. Na kraju je vlč. Koren izrazio radost što molitvi nazoči veća skupina djece i mladih, što je jamstvo da će i sutra imati tko bez prestanka moliti svih 365 dana. Pastor Berić kratko se osvrnuo na povijesni razvoj ekumenskog gibanja u 100 godina, posebno onaj duhovni ekumenizam, tj. obraćenje srca i svetost života te javna zajednička i osobna molitva za jedinstvo svih kršćana. Molitva je iznošenje naših tajni, nedoumica i nemoći, i vapaj za Božjom pomoći, ali ona je i naše kajanje i zahvaljivanje i iskreno slavljenje Boga. I zato je molitva duša sveg ekumenskog gibanja. Boris Peterlin istaknuo je kako su se okupili kao vjernici kojima je stalo do jedinstva, mira i pravde. Vjernici smo jer vjerujemo onomu koji je pred nama i za nas. Premda ne znamo kako će se pravda uspostaviti, kako će mir zavladati i kakvo će nas jedinstvo prožeti i obuhvatiti, pouzdajmo se i pođimo putem preobraženja, iz tame u svjetlo, iz neizvjesnog u iskušano. Pastor Berković je rekao kako je jasno da čovjek moli za ono što nema, ili nema dovoljno. Zato molimo za jedinstvo, ali koji puta se malo prepadnemo, a riječ "jedinstvo" bi tako lako mogla završiti u nekom rječniku stranih, apstraktnih riječi. A što je jedinstvo nego pokret ljudi konkretnih vjerskih zajednica. Dok molimo za jedinstvo kršćanskih Crkava nemojmo smetnuti s uma da molimo jedni za druge. Zajedno ćemo biti jači onoliko koliko je svatko od nas jak, poručio je.
