ZAGREB – Knjiga "Josip Vaništa" s predgovorom povjesničara umjetnosti akademika Tonka Maroevića te izložba umjetnikovih djela "Olovka, kreda, koncepti, izdanja 1948.-2008." predstavljene su jučer u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.
Povjesničar umjetnosti Zvonko Maković tom je prigodom istaknuo da izložba "sažima jednu liniju Vaništine umjetnosti koja se zahvaljujući paralelno postavljenoj izložbi može bolje razumijeti i kontekstualizirati u svijet hrvatske i svjetske suvremene likovnosti".
"Vaništa je jedan od onih umjetnika koji se crtačkom linijom izdvaja iz čitave jedne generacije umjetnika, čija djela odlikuje rigoroznost na početku samog stvaralaštva.
Za njegova djela važan je pojam ekstrahirati – izvući ono bitno", rekao je Maković parafrazirajući Maroevića, jednog od boljih poznavatelja Vaniština opusa.
Motiv je u Vaništinu slikarstvu sekundaran, crteži su mu krajnje suhi, motivi reducirani, doimlju se kao sjena nastala iz jednog daha. O tome svjedoči njegovo antologijsko djelo "Horizontalni pravokutnik" iz 1962., napomenuo je Maković.
Tonko Mareović istaknuo je Vaništinu naglašenost crno-bijelog, što je vidljivo i na izložbi koju je postavio Nenad Fabijanić.
Odricanje u Vaništinu slikarstvu Maroević objašnjava dijalogom koji se odlikuje dokumentarnošću i emotivnošću. To odricanje ne znači poricanje afektivnih i emocionalnih aspekata, rekao je, dodajući kako su Vaništini uzori bili Ivo Steiner, Josip Račić, predstavnici Gorgone, kojoj je i sam pripadao, te susret s američkom avangardom.
Vaništa je osobito zanimljiv u portretiranju, u kojem se potvrđuje njegovo egzistencijalno svjedočenje o vremenu, integritetu, što je jedna nadasve zanimljiva pojava u hrvatskome slikarstvu 20. i 21. stoljeća, rekao je Maroević, napominjući kako njegovo djelo nudi veliku mogućnost interpretacije.
