Volarić i Veljača uskoro pred oltarom
Volarić i Veljača uskoro pred oltarom
Kako ste reagirali kad ste u scenariju pročitali da ćete kao Ranko Hajduk u serijalu "Najbolje godine" morati pustiti brkove?
– Toga nije bilo u scenariju. Tu genijalnu ideju prisvajamo Janko Rakoš, kreativni direktor serijala Milivoj Puhlovski i ja. Tko god bio zaslužan, mislim da smo užasno glupi i smiješni kao selo brkatih dok ovoj bandi iz susjednog sela Vimečine ne raste ni dlačica, kao ni onima koji dolaze iz grada.
Jeste li ikad prije nosili brkove?
– Jesam, godinu dana na akademiji, ali kada je počinjalo snimanje “Običnih ljudi” nitko nije imao sluha za tu vrstu estetike. S ovom ulogom konačno sam došao na svoje.
Zafrkavaju li vas prijatelji zbog novog imidža?
– Naravno, ali mislim da su malo i ljubomorni.
Sviđate li se Jeleni s brkovima?
– Kaže da je postala veliki obožavatelj brkova.
Radnja serijala odigrava se na selu. Diže li vam se, kao dečku s asfalta, kosa na glavi od ambijenta na setu na Žumberku?
– Ne, dapače, kosa mi se spušta. Mirniji sam. Uživam u selu i svinjama i kozama.
Jeste li ikada prije nekoliko dana proveli na selu?
– Jesam, ne previše, ali jesam. Sa starcima kao klinac. I na nekoliko višednevnih tuluma kod frendova na selu.
Znate li kositi travu? Jeste li ikada brali šljive, masline… vozili traktor?
– Nisam brao, ali sam doživio svoju prvu prometnu nesreću na traktoru koji sam vozio po otoku Unije. Prijatelj i ja smo divljali po polju, a onda smo se zabili u drvo. Bilo je jako vruće, bili smo jako “veseli” i prošli smo bez ogrebotine.
Na snimanju ste nekoliko puta pali s konja: je li to najgore što vam se dogodilo?
– Pa… bilo je svakakvih nezgoda, ali dok sam letio s Ajšinih leđa nisam se uopće osjećao ugodno. Sličan osjećaj sam imao kada su na "Ratkajevima" otkazale kočnice na mercedesu iz 1938., a bio sam na nizbrdici. Ivana Bolanča, koja je sa mnom bila u autu, vjerojatno još pamti tu idiličnu vožnjicu po Kumrovcu.
U protekle četiri godine snimili ste više od četiri stotine epizoda raznih serijala: kada mislite stati na loptu?
– Trenutno sam na 497. Ja mislim stati, ali ne znam kako. Navukao sam se na set. To je dosta teška droga. Stat ću vjerojatno kada mi prestanu nuditi uloge, a to je – s obzirom na spomenuti broj – bojim se, neminovno.
Koja TV uloga vam je osobno najdraža?
– Najdraža mi je uloga Marina Zelenike Čega u serijalu "Ja Cheguevara" koja, nažalost, nikada nije emitirana.
Znatno ste smršavjeli: što je tome razlog?
– Nisam smršavio, dapače, s obzirom na seosku hranu i stalno snimanje, mislim da sam krenuo u zabrinjavajućem smjeru širenja u struku.
Posljednjih tjedana na set odlazite pod temperaturom i s virozom: zar ne možete ostati kod kuće tjedan dana i izliječiti se?
– Ne mogu, tempo je takav da je ostajanje u krevetu trenutno neizvedivo. Mnogi drugi kolege su također prohodali virozu jer je očito zavladala setom. Sada se polako svi izvlačimo.
Što bi se moralo dogoditi da možete uzeti bolovanje?
– Nešto jako gadno.
Uz svakodnevne odlaske na set potkraj rujna ste u varaždinskom HNK premijerno izveli Schillerovu "Mariju Stuart": zašto ste prihvatili tu ulogu uz taj radni tempo?
– Ulogu u toj predstavi sam počeo raditi prije početka snimanja "Najboljih godina", tako da otkazivanje predstave nije dolazilo u obzir. Iz HNK Varaždin su mi izišli u susret i prilagođavali probe snimanjima, kolege s kojima sam radio predstavu su to istrpjeli (hvala im), a na Novoj su se pokušavali prilagođavati probama. Bilo je svima gadno, ali je uspjelo.
Smatrate li se autodestruktivnom osobom?
– Da, apsolutno. Volim se valjati u depresiji, prilično sam adiktivan, živčan i sklon utapanju u samosažaljenju.
Prije potpisivanja ugovora s Novom TV bili ste prihvatlili ponudu Ring multimedije: zašto ste na kraju promijenili odluku? Je li novac bio jedini/glavni razlog za vaš transfer?
– Dogovorio sam snimanje s Ringom, ali kada su me zvali s Nove, ispalo je da nam se bolje poklapaju neki termini, svidio mi se scenarij i dogovorili smo se. U Ringu su, kao i uvijek, bili vrlo korektni i pustili me.
Proteklih mjeseci nekoliko puta ste se s Jelenom pojavili s istim narukvicama na ruci: jeste li postali učenici kabale? Ako niste, što znače te narukvice? Ako jeste, koji su vaši razlozi?
– Ne radi se o kabali. Značenje bih zadržao za sebe.
Uz sav taj silni angažman na TV-u, kada mislite diplomirati?
– Ako mi mislite nabijati grižnju savjesti, hvala, toga imam dovoljno. Budem, mama, još malo.
Tko su vam najdraži kolege na faksu?
– To je pretežak izbor kada sam s već dvije generacije proveo toliko vremena. Nemate vi toliko mjesta u novinama.
A profesori?
– Imam dragih profesora, ali tu je ipak samo jedan, a taj bi me ubio da ga spomenem u novinama.
Koja su najbolja mjesta za noćni provod u Zagrebu?
– Ne znam. Rijetko izlazim i zbog posla i zbog Davida kojeg viđam vikendima. Jelena i ja ponekad neplanirano znamo završiti u nekom od zagrebačkih klubova. Nemam nekih mjesta koja redovito posjećujem. Volim popiti pivu u Sedmici, a opet, znali smo završiti i u Gjuri, Sirupu, Mastersu, raznim “šminkeranama”… Zapravo to najčešće odlučuje društvo s kojim smo izašli.
Volite li više kućne tulume ili izlaske?
– Volim sve vrste tuluma. Kako kad. Možda mi je najdraža kombinirana verzija. Prvo da se svi skupe u nekom stanu, pa odlazak negdje.
Što je najvažnije za dobar tulum: ekipa, mjuza ili izbor cuge?
– Ekipa.
Kakav ste domaćin: kuhate li za svoje goste?
– Rijetko imamo goste. Obično ne kuhamo. Ali žena je jednom napravila prilično ubojit punč.
VIŠE NA GLORIA.COM.HR
Volarić i Veljača uskoro pred oltarom
