2012 sudnji dan film
Godine 2012., poučava new age, završava naša era, a počinje Doba Vodenjaka i harmonije. Stari Olmeci i Maje bili su nešto drukčijeg mišljenja. Za njih, 2012. završava dvanaesti kalendarski ciklus i završava vrijeme: svijet te godine prestaje postojati.
Propast svijeta tema je povećeg broja holivudskih filmova, a lavovski dio među njima režirao je Ronald Emmerich.
Raznoliko društvo
Ovaj Nijemac već je desetljećima oličenja najholivudskije esencije Hollywooda, a veliki dio karijere posvetio je uništavanju materijalnih dobara. U njegovom opusu tako je Godzila gazila Manhattan, svemirci su laserom pržili Bijelu kuću (Dan nezavisnosti), a sjevernu polutku sleđivalo je munjevito ledeno doba (Day After Tomorrow). Ipak, u filmu “2012.” Emmerich je nadmašio sebe u pubertetskom ushitu sveopćim rušenjem.
U “2012.”, naime, Kalifornija usred potresa potone u more, Himalaju preplavi gigantski tsunami, Sikstinska se kapela raspoluti točno nad glavama biskupske konklave, a Yellowstone se pretvori u vulkan. Sve se to dogodi točno 21. prosinca 2012., baš onako kako je to predvidio kalendar Olmeka i Maja.
Junaci filma su raznoliko društvo: SF pisac (John Cusack), kći predsjednika (Thandie Newton), geolog (Chiwetel Ejiofor) indijski fizičar, ruska sponzoruša, tibetanski monah, hipi guru, postsovjetski tajkun… Svi ti likovi pokušavaju se domoći jedinog mogućeg spasa: a to je sedam podmornica-arki koje čekaju armagedon skrivene u tibetanskom gorju.
Na toj točki Emmerichov film postaje politički uznemirujuća distopija. U “2012.”, naime, velike su sile na vrijeme doznale da će sunčeve erupcije izazvati smak.
Afrika kao spas
No, umjesto da o tom izvijeste općinstvo, članice G8 kriomice su sagradile sedam golemih arki, u njih pohranile umjetnička remek-djela, rezervirale propusnice za znanstvenike, državnike i bogate sponzore, te ostatak smrtnika riješili prepustiti poplavama i lavi. Da ironija bude veća, privilegirani sretnici će se nakon armagedona skrasiti u Africi koja je jedina izbjegla potapanje.
U nekim drugim rukama, “2012.” je mogla biti paprena politička satira. No, Emmerich nije takva vrsta režisera. U njegovom filmu kataklizma nije ljudski uvjetovana nego kozmička, projekt arki nije moralno upitan nego je upitna samo izvedba, a o bilo kakvoj subverzivnosti teško je govoriti u filmu u kojem je moralni autoritet – američki predsjednik (Danny Glover) koji odabire umrijeti u potopljenom Washingtonu.
2012 sudnji dan film
