Kišno popodne farmeri su kratili odmaranjem i ćaskanjem. Dok je dio ekipe bio u spavaonici, Elio, Josip i Ivo su sjedili kod svoje baušetele, eko kućice. Ivo im je tada ispričao kako je po povratku s turneje sa svojim Tutti Frutti bendom, prokockao cijelu zaradu. Ja iman 2-3 iljade maraka u džepu, i manje-više svi imamo toliko. A Ninčević je uvik, fala Bogu, imao 5-6 puta više, razumiš?!
Elio se slatko nasmijao na to, a Ivo je nastavio dogodovštinu te ispričao kako su članovi benda nasred kombija stavili kufer i zaigrali poker. I dođemo mi u Split, a sva lova je kod jednoga od nas! Elio ga je pokušao korigirati: Sva lova je kod njega, aludirajući na šefa benda koji je većinu novaca uzimao sebi.
Kod jednoga. Nisam rekao Ninčevića, pokušavao je ostati tajnovit Ivo. Na Josipovo pitanje je li im pobjednik vratio novce, Ivo se nasmijao i rekao: Ne, ništa. Pa nema vraćanja! Tko izgubi, izgubi. Na kraju svoje priče otkrio im je kako je često igrao na karte i kako je znao potrošiti 2-3 iljade maraka, ali i dobiti 10.
Ivina ispovijed potakla je Josipa da kaže nešto što nitko od farmera ne bi očekivao: da je napravio nešto nedolično, s čime se ne ponosi. Josipa je dosad na Farmi najviše pogađalo ako bi mu tko spočitnuo za neku njegovu manu ili mu prigovorio za njegove životne navike. Tako je ispričao Ivi i Eliju kako je prije nekoliko godina bio na mini-turneji u 4 njemačka grada. Na pretposljednjoj stanici, u Muenchenu, nakon nastupa je otišao do jednog kafića gdje se okupljaju ljudi iz njegova kraja. Ja ponesem 1500 € da imam za troškove, zaradim još po svakom koncertu toliko i još uzmem od jednog tipa iz svog sela 2000 € koje šalje ženi.
I tako, imam oko 6000 u džepu i počnem tamo kartati remi. Josip je nadalje ispričao kako je ispočetka, iz zabave, igrao u sitne iznose, te da je nakon 9 sati igre bio na nuli. A tada me snimio jedan tip, znamo se otprije i predloži mi da igramo za veći iznos. Tako je Josip pristao te do 3 sata ujutro izgubio sav novac te mu, kako je rekao, ostao i dužan.
Znaš koji je to osjećaj. Da se ubiješ! Još sam i tuđe novce potrošio!. A nisam kockar!, govorio je o osjećaju nakon što je izgubio novac. Kako nije bio upoznat s kockarskim pravilima, upitao je naivno svoga protivnika hoće li mu vratiti neki dio novaca.
Čovjek mu je rako kako nije trebao ni sjedat te da su takva pravila. Nije mi dao ni 500 € koje sam ga molio da imam do Berlina, nego 200. I to sam mu morao kasnije vratiti. , kroz smjeh je pričao Josip, osuđujući svoju nepromišljenost. Rekao je kako nikada neće zaboraviti kada je u 4 ujutro izašao praznih džepova u minhensku noć zasutu snijegom.
