Jelena, čini se, ne može više kontrolirati svoje osećaje i porive prema Gazdi, a tome uvelike, osim izolacije, doprinose i kišne (ne)prilike. Nakon što mu je pokazala što je sve napravila u vrtu, Jelena i Josip krenuli su u šetnju dvorištem koja je završila kod malog trijema iza kuće. Jelena se tada sklonila u kut, do kojeg ne može doprijeti objektiv kamere, te čvrsto povukla Josipa prema sebi htijeći ga zagrliti. Josip se oteo njezinu zagrljaju sa širokim osmjehom na licu, kao da je htio ublažiti svoj potez. Napetost između dvoje farmera bila je očita, a ovakve incidentne situacije sve su češće i oboje ih sve teže kontroliraju.
Bio je ovo ujedno i pravi trenutak za velike riječi. Slušaj, sad ću ti nešto priznat, rekao je Josip, a Jelena se ponadala konačno dobiti nekakvo zeleno svjetlo od suzdržanog farmera.Kad opereš suđe, ne moraš odmah u vrt, rekao je hihoćući i nadajući se kako će šalom razbiti napetost u zraku. Glup si!, iznervirano je viknula Jelena jer se po tko zna koji put emotivno izložila sve kako bi ju Josip iznova odbio. Nisam, čuješ li!, htio je nekako Josip pokrpati situaciju, a da se ne posvađaju. Ne mogu vjerovat majke mi, rekao je Josip. Što ne možeš vjerovat?, zanimalo je temperamentnu Dalmatinku. Pa smišna si mi. Zašto?, viknula je svom snagom Jelena.
Čuj zašto?! Hoćeš da ti kažem pred četiri milijuna ljudi?, Josip se izmotavao. Ajde, odvaži se! Lijepo mi reci pred četiri miliona ljudi!, Jelena više nije imala strpljenja pred neodlučnim Josipom. Moram ići hraniti životinje. Dozvoli, rekao je Josip i do kraja iznervirao Jelenu. Ma nema šanse da ti se više obratim, durila se, iznova odbijena Jelena te se ubrzano zaputila prema kući.
